Što je TMS i kome pomaže?

Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) je neinvazivna metoda koja ciljano modulira moždane mreže uključene u regulaciju raspoloženja, motivacije i odgovora na stres. Najzapaženiji učinci viđaju se kod osoba s dugotrajnijim tegobama raspoloženja i izraženim obilježjima anksioznosti, osobito kad adekvatno uvedeni lijekovi i psihoterapija ne donesu dovoljno olakšanja ili kad bi daljnje povisivanje doza povećalo rizik neželjenih reakcija.

TMS se najčešće razmatra kod:

• perzistentnih simptoma tjeskobe i sniženog raspoloženja koji, unatoč redovitim praćenjima, ne popuštaju
• anksioznih poremećaja s napadajima straha, napetošću i stalnim brigama u svakodnevnim situacijama
• miješanih stanja u kojima se prepliću elementi depresije i generalizirane anksioznosti

Kada uobičajeni pristupi ne daju rezultat

Dogodi se da, i uz pravilno titrirane antidepresive, redovite psihoterapijske susrete i promjene životnih navika, skup simptoma i dalje održava visoku razinu nelagode.U takvim okolnostima mnoge osobe i dalje prijavljuju:

• pritisak tjeskobe s unutarnjim nemirom
• pojačane strahove u društvenim ili radnim situacijama
• kronični umor, oscilacije pažnje i osjećaj bespomoćnosti

Kad se takvo stanje dulje održava, TMS može biti logičan sljedeći korak jer djeluje izravno na moždane krugove odgovorne za regulaciju emocija umjesto da se oslanja na sistemske učinke kroz cijeli organizam.

Kako izgleda tretman i što očekivati

Tijekom seanse sjedite udobno, a na vlasište se postavlja posebna zavojnica koja generira kratke magnetske impulse. Tipični tretman traje oko 20–30 minuta, provodi se više puta tjedno kroz 4–6 tjedana. Mnogi već u drugom ili trećem tjednu primijete ublažavanje anksioznosti, slabljenje tjelesnih simptoma i mekše doživljavanje ranije stresnih situacija.

Što se često mijenja u svakodnevici:

• lakše podnošenje zahtjevnijih situacija uz manje izbjegavanja
• blaži tijek fizioloških znakova pojačanog pobuđenja (stezanje u prsima, nemir, ubrzane misli)
• više energije i spontani naleti dobrog osjećaja bez forsiranja

Nuspojave i sigurnost

• Za razliku od sistemskih tretmana, TMS ne opterećuje cijeli organizam.Zbog toga se ne javljaju sedacija, porast tjelesne težine ili probavne smetnje.

Protokoli se mogu prilagoditi svakoj osobi i njezinu stanju, a postupak je u pravilu dobro podnošljiv.

Iskustvo iz prakse: kad se osmijeh vrati

Jedan pacijent godinama je pokušavao „utišati” sniženo raspoloženje alkoholom. Nakon liječenja ovisnosti raspoloženje se popravilo, no tek do razine umjerenih tegoba. Unatoč aktivnom životu, posvećenosti oporavku i urednom uzimanju terapije, bitnijeg zaokreta nije bilo. Nakon ciklusa TMS-a rekao je: „Nisam ništa očekivao. Sada, nakon terapije, po prvi put nakon toliko godina, smijem se sam sa sobom, a ne samo za društvo.” Taj povratak autentičnog osjećaja olakšanja često signalizira da su se ključne mreže napokon „odblokirale”.

Zašto TMS pomaže kod tjeskobe i anksioznih poremećaja

Kod anksioznih poremećaja često nalazimo pojačanu reaktivnost amigdale i nedovoljnu „kočnicu” u prefrontalnim područjima.

Posljedica su:

• sklonost pretjeranom iščekivanju negativnih ishoda i pojačavanje straha u svakodnevnim situacijama
• nakupljanje tjelesnih simptoma (lupanje srca, napetost mišića, knedla u grlu)
• produljeno stanje pripravnosti koje iscrpljuje kognitivne i emocionalne resurse

TMS ciljano modulira kortikalne zone uključene u obradu straha i regulaciju emocija. Kod anksioznog poremećaja to može dovesti do:

• postupnog stišavanja intenziteta tjeskobe i smanjivanja reaktivnosti na okidače
• lakšeg podnošenja neizvjesnosti u opterećujućim situacijama
• uravnoteženja osjećaja sigurnosti i doživljaja kontrole nad vlastitim stanjem

Tko je dobar kandidat, a tko treba dodatnu procjenu

Kandidatima se obično smatraju osobe s višemjesečnim ili višegodišnjim tegobama unatoč adekvatno provedenoj farmakoterapiji i psihoterapiji.

Potrebna je individualna procjena, osobito ako se radi o:

• prisutnosti drugih poremećaja (npr. bipolarnog spektra) koji zahtijevaju oprez u izboru protokola
• neurološkim stanjima, epileptičkim napadajima u anamnezi ili implantatima u području glave
• trudnoći ili razdoblju dojenja, gdje se koristi individualno odmjeren pristup

Procjenom se razmatra rizik–korist i planira protokol prilagođen osobnim ciljevima, razini anksioznosti i pratećim simptomima.

Kako se pripremiti i kako mjeriti napredak

Prije početka često se provodi klinički razgovor i upitnici koji prate intenzitet simptoma, utjecaj na funkcioniranje i obrasce suočavanja.

Tijekom ciklusa korisno je bilježiti:

• promjene u učestalosti i jačini strahova, mislima izbjegavanja i tjelesnim simptomima
• reakcije u specifičnim situacijama (npr. sastanci, vožnja, gužve)
• nijanse osjećaja motivacije, energije i sna

Objektivizacija napretka pomaže pravovremenom prilagođavanju frekvencije i ciljnog područja stimulacije.

Kako izgleda planiranje protokola

Protokoli se razlikuju po frekvenciji, jačini i mjestu stimulacije:

• visoko-frekventni pristupi nad lijevim dorsolateralnim prefrontalnim korteksom često ciljaju sniženo raspoloženje uz anksioznosti
• nisko-frekventne ili bilateralne sheme mogu ublažavati pretjeranu pobuđenost i strahove
• individualizacija se temelji na obrascu simptoma, prisutnosti anksioznih poremećaja te ciljevima koje osoba želi postići

Ponekad se, nakon inicijalnog poboljšanja, planiraju „booster” seanse radi održavanja postignutog stanja.

Kombiniranje s drugim pristupima

Najbolji rezultati često se postižu kada se TMS kombinira s:

• kognitivno-bihevioralnim tehnikama koje ciljaju izbjegavajuća ponašanja i kognitivne distorzije
• treninzima disanja i regulacije tijela za ublažavanje tjelesnih simptoma
• higijenom sna, strukturiranjem dana i postupnim izlaganjem izazovnim situacijama

Sinergija TMS-a i psiholoških intervencija može ubrzati smanjivanje anksioznosti te učvrstiti novi obrazac osjećaja kontrole.

Često postavljana pitanja o TMS-u

• Hoću li nešto osjećati tijekom seanse? Većina opisuje tapkanje ili blago zatezanje na mjestu stimulacije, uz podnošljiv intenzitet. Pojava kratkotrajne glavobolje nakon tretmana ublažava se odmorom ili blagim analgetikom prema preporuci stručnjaka.
• Kada se može očekivati olakšanje anksioznosti? Prvi znaci često dolaze nakon 1–3 tjedna, a stabilizacija se nastavlja kroz ostatak ciklusa. Trajanje i dinamika ovise o jačini simptoma i duljini trajanja stanja prije početka.
• Utječe li TMS na lijekove? TMS nema sustavnih farmakoloških interakcija; doziranje lijekova dogovara se individualno, ovisno o simptomima i ciljevima.
• Može li TMS pomoći kod strahova u specifičnim situacijama (npr. javni nastup)? Smanjenjem opće reaktivnosti i tjeskobe, često postaje lakše provoditi izlaganje i vježbe koje ciljaju konkretne situacije, pa se strahovi postupno smanjuju.
• Je li učinak trajan? Kod mnogih osoba poboljšanje ostaje stabilno mjesecima. Ako se dio simptoma vrati, kratki ciklus održavanja može ponovno uravnotežiti stanje.

Što očekivati u prvih nekoliko tjedana

• Tjedan 1–2: navikavanje na senzacije, prvi pomaci u snu i energiji, manji intenzitet tjelesnih simptoma
• Tjedan 2–4: smanjenje učestalosti paničnih reakcija i lakše suočavanje s opterećujućim situacijama
• Tjedan 4–6: učvršćivanje novog obrasca, veća stabilnost osjećaja i bolja tolerancija neizvjesnosti

Poboljšanja ne idu uvijek linearno; normalno je imati valovit tijek uz postupno opće smirivanje anksioznosti i strahova.

Kako znati je li TMS pravi izbor za vas

Ako se prepoznajete u dugotrajnim tegobama s povremenim, ali nedostatnim poboljšanjima, vrijedno je razmotriti TMS. Procjena obično obuhvaća:

• detaljan razgovor o tijeku simptoma, okidačima i funkcioniranju kroz različite situacije
• pregled dotadašnje terapije i procjenu nuspojava lijekova
• planiranje protokola u skladu s vrstom i jačinom anksioznih poremećaja te trenutačnim stanjem

Cilj je da svaka osoba dobije prilagođenu stimulaciju koja najbrže dovodi do održivog smanjivanja simptoma i povratka prirodnog osjećaja ravnoteže.