Sažetak i kontekst istraživanja

U Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ od 2016. do 2022. provedena je opsežna analiza primjene ponovljene transkranijske magnetske stimulacije (rTMS) u liječenju velikog depresivnog poremećaja. U studiji, objavljenoj u časopisu Psychiatria Danubina (PMID 35643861), sudjelovalo je 336 pacijenata (medijan dobi 53 godine; 54 % žena). Terapijski protokoli obuhvaćali su rTMS uz dvije vrste zavojnica – H1-coil i figure-8 coil – s frekvencijama od 10 ili 18 Hz i intenzitetom od 120 % motoričkog praga, najčešće kroz otprilike 20 radnih dana.

Nalazi ukazuju na značajno smanjenje težine simptoma depresije te potvrđuju visoku učinkovitost i dobar sigurnosni profil metode u kliničkoj praksi. Takvi rezultati dodatno produbljuju razumijevanje neurostimulacijskih pristupa u zbrinjavanju terapijski otpornih oblika bolesti i osnažuju javnozdravstveni pogled na mentalno zdravlje.

Metode i parametri stimulacije

rTMS koristi kratkotrajne magnetske pulseve za modulaciju moždane aktivnosti u regijama koje su povezane s regulacijom raspoloženja. U ovoj analizi primjenjivane su dvije standardizirane konfiguracije zavojnica (H1-coil i figure-8 coil), s protokolima od 10 ili 18 Hz na 120 % motoričkog praga, što je u skladu s međunarodno prihvaćenim smjernicama. Terapijski ciklus obično se provodio tijekom četiri tjedna (radni dani), pri čemu su se sesije održavale jednom dnevno.

Kandidati za ovakav pristup najčešće su osobe s velikim depresivnim poremećajem koje nisu postigle zadovoljavajući oporavak uz farmakoterapiju i/ili psihoterapiju. Tijekom postupka najčešće se bilježe blage, prolazne nuspojave poput lokalne nelagode na mjestu primjene ili glavobolje, dok je rizik ozbiljnijih događaja nizak kada se metoda provodi prema protokolu i pod nadzorom stručnog tima.

Rezultati i klinički značaj

Prema izvještaju, zabilježeno je jasno kliničko poboljšanje, s vidljivim smanjenjem intenziteta depresivnih simptoma. Takvi ishodi podupiru korištenje rTMS-a kao učinkovite i sigurne opcije za bolesnike s terapijski otpornim smetnjama raspoloženja. Dobiveni podaci upućuju na to da od depresije može patiti svatko, ali pravovremeno usmjerena neurostimulacija, u kombinaciji s drugim oblicima liječenja, može značajno olakšati tegobe i unaprijediti funkcioniranje u svakodnevici.

Dodatna vrijednost istraživanja leži u doprinosu razumijevanju doziranja, odabira zavojnice i trajanja ciklusa, što pomaže kliničarima da prilagode terapiju individualnim potrebama te poboljšaju ishode u praksi.

Kome je rTMS namijenjen i kako izgleda tijek terapije?

rTMS je prikladan za osobe s velikim depresivnim poremećajem koje su prethodno isprobale standardne tretmane bez zadovoljavajućeg poboljšanja. Postupak ne zahtijeva anesteziju, a pacijent je tijekom sesije budan. Svaka aplikacija traje od 20 do 40 minuta, nakon čega se može nastaviti s uobičajenim dnevnim aktivnostima. Uobičajeni koraci uključuju kliničku procjenu, individualizirani odabir protokola te redovito praćenje napretka.

Uspješnost pristupa često je veća kada je uključen širi terapijski okvir – edukacija, psihoterapijske tehnike i socijalna podrška – jer depresijom se može utjecati na više aspekata života, pa je kombinirani pristup nerijetko najkorisniji.

Podrška osobi koja se bori s depresijom

Uz medicinski tretman, okolina ima važnu ulogu.

Prijatelji i članovi obitelji mogu pružiti vrijednu podršku osobi koja se bori s depresijom kroz nekoliko praktičnih koraka:

• ponuditi aktivno slušanje bez osuđivanja i pokazati iskreno razumijevanje
• potaknuti blagi dnevni ritam (san, prehrana, kratke šetnje) u dogovoru s stručnjakom
• pomoći u organizaciji obveza i pratnji na preglede kada je potrebno
• ohrabriti traženje stručne pomoći i pridržavanje preporučenih terapija
• izbjegavati umanjivanje tegoba; umjesto toga, naglasiti da su osjećaji stvarni i da se uz odgovarajuću pomoć stanje može poboljšati

Ako se pojave znakovi neposredne opasnosti od samoozljeđivanja, potrebno je odmah kontaktirati hitne službe ili dežurne zdravstvene ustanove. Empatična komunikacija i dostupnost često su ključni koraci kojima prijatelji mogu pridonijeti oporavku.

Zašto je važno rano prepoznati bolest i potražiti pomoć?

Rano prepoznavanje simptoma ključno je jer od depresije može doći do povlačenja iz aktivnosti, pada energije i teškoća u funkcioniranju. Pravovremeno traženje pomoći – od razgovora s liječnikom obiteljske medicine do upućivanja psihijatru ili psihologu – povećava izglede za brži oporavak. Prvi koraci najčešće uključuju otvoren razgovor, procjenu rizika i plan terapije koji može obuhvatiti farmakoterapiju, psihoterapiju, rTMS ili njihove kombinacije.

Uz stručno vodstvo, adekvatnu podršku i jasne, izvedive korake, mnogima se stanje postupno poboljšava. Depresijom se mogu opteretiti odnosi, posao i zdravlje, no uz sustavnu pomoć i uporno praćenje napretka, teret bolesti može se značajno umanjiti.

Šimunović Filipčić I, Gereš N, Orgulan I, Vuk Pisk S, Gajšak T, Sučić S, Milovac Ž, Čelić-Ružić M, Zečević Penić S, Matoš T, Dobrović N, Filipčić I. Overview of Studies on the Efficacy of Repetitive Transcranial Magnetic Stimulation on the Severity of Symptoms of Major Depressive Disorder, Conducted in University Psychiatric Hospital Sveti Ivan 2016-2022. Psychiatr Danub. 2022 Jun;34(Suppl 3):7-9. PMID: 35643861.

Što je SNT i kako djeluje?

Stanford Neuromodulation Therapy (SNT) je ubrzani protokol transkranijalne magnetske stimulacije (TMS) osmišljen za osobe s depresijom otpornom na standardne lijekove i psihoterapiju. Za razliku od klasičnih pristupa, SNT primjenjuje visoku dozu stimulacije u kratkom vremenu, ciljano usmjerenu na regije mozga povezane s regulacijom raspoloženja, najčešće lijevi dorzolateralni prefrontalni korteks uz individualizirano navođenje prema funkcionalnoj povezanosti sa subgenualnim područjem. Takva preciznost i ubrzana primjena potiču neuroplastičnost i bržu modulaciju mreža koje su poremećene tijekom depresivnog epizoda.

Nedavne stručne objave istaknule su da petodnevni raspored SNT-a može dovesti do naglog smanjenja simptoma, uz visoku vjerojatnost remisije u usporedbi s placebo-stimulacijom. Ovakva intervencija predstavlja značajan iskorak u zbrinjavanju težih oblika bolesti raspoloženja, osobito kada prethodni tretmani nisu dali dostatne rezultate.

Za koga je ubrzani TMS namijenjen?

SNT je posebno prikladan za osobe s terapijski rezistentnim depresivnim poremećajem, tj. za one koje nisu postigle zadovoljavajuće poboljšanje unatoč ispravnim dozama i trajanju najmanje dvaju antidepresiva te adekvatnim pokušajima psihoterapije. Kandidatima se prije započinjanja provodi detaljna procjena: klinički intervju, standardizirani upitnici, procjena komorbiditeta i sigurnosni probir (npr. prisutnost metalnih implantata ili neuroloških stanja).

SNT može biti prikladan i za osobe s izraženom funkcionalnom onesposobljenošću zbog depresivnog stanja te za one kojima je potrebno brzo poboljšanje kako bi se spriječila daljnja dekompenzacija. Za pojedine kliničke slike (npr. bipolarni spektar, aktivna psihoza) potreban je dodatni oprez i individualna procjena stručnjaka.

Učinkovitost i sigurnost

Objavljeni podaci ukazuju na brzo i klinički značajno smanjenje depresivnih simptoma kod dijela pacijenata, s većim udjelom remisija u odnosu na standardne protokole ili placebo-stimulaciju. Ipak, kao i kod svake intervencije, odgovori variraju: neke osobe dožive potpuno povlačenje simptoma, dok druge bilježe djelomično poboljšanje koje i dalje može biti funkcionalno važno.

SNT se općenito dobro podnosi. Najčešće tegobe uključuju prolaznu glavobolju, osjetljivost vlasišta, umor ili blagu nelagodu tijekom sesije. Rizik od konvulzija vrlo je nizak, a sigurnosni kriteriji striktno se poštuju. Prije početka tretmana provjerava se prisutnost feromagnetskih materijala u tijelu i potencijalne kontraindikacije. Tijekom protokola stručni tim kontinuirano prati stanje osobe i prilagođava intenzitet po potrebi.

Kako se SNT razlikuje od standardnog rTMS-a?

Ubrzani raspored: umjesto jedne sesije dnevno kroz više tjedana, SNT kombinira više kraćih sesija u danu, tijekom pet uzastopnih dana.
Viša kumulativna doza: ukupni broj impulsa je veći, što pridonosi jačem i bržem učinku neurostimulacije.
Individualizirano ciljanja: navigacija vođena funkcionalnim snimanjem (npr. fMRI) pomaže odabrati najrelevantniju točku stimulacije za svaku osobu.
Brzina učinka: poboljšanja se često primjećuju već tijekom ili neposredno nakon završetka petodnevnog ciklusa.

Petodnevni raspored i iskustvo tijekom tretmana

Tipičan raspored uključuje više kratkih sesija razdvojenih pauzama (obično 45–60 minuta) kroz 5 dana. Svaka sesija traje nekoliko minuta, dok ukupno vrijeme boravka u ustanovi po danu može iznositi više sati. Tijekom stimulacije osoba je budna, sjedi u udobnom položaju, a na glavu se postavlja zavojnica koja isporučuje magnetske impulse. Osoblje redovito procjenjuje razinu nelagode i po potrebi prilagođava parametre.

Mnogi primijete smanjenje psihomotorne usporenosti, poboljšanje koncentracije i sna, te slabiji intenzitet beznađa. Kod pojedinaca se javljaju fluktuacije raspoloženja tijekom prvih dana, što je očekivano i obično prolazno.

Koraci do dostupne terapije i stručne pomoći

Prvi koraci: dogovoriti pregled kod psihijatra radi procjene prikladnosti za TMS i isključivanja kontraindikacija.
Procjena dokumentacije: pripremiti povijest liječenja, popis lijekova, trajanje i ishode prijašnjih pokušaja (uključujući psihoterapiju).
Upućivanje u centar: zatražiti uputu za ustanovu koja nudi SNT ili ekvivalentne ubrzane protokole; raspitati se o listama čekanja i financijskim opcijama.
Planiranje podrške: organizirati logistiku (prijevoz, slobodne dane), kao i praktičnu pomoć obitelji ili prijatelja tijekom petodnevnog rasporeda.
Praćenje i održavanje: nakon završetka napraviti plan daljnjih koraka s timom (moguće održavanje, psihoterapijski rad, prilagodbe farmakoterapije).

Traženje stručne pomoći nije znak slabosti, nego promišljen korak prema oporavku. Rana intervencija povećava izglede za stabilniju remisiju.

Kako prijatelji i obitelj mogu pružiti podršku?

Bliski ljudi imaju presudnu ulogu u procesu oporavka. Od velike je vrijednosti kada netko iz kruga obitelji ili prijatelja preuzme dio svakodnevice: pomoć pri dogovorima, podsjetnici na termine, tihi odlazak u pratnji ili podrška oko obroka i odmora. Empatična komunikacija i strpljivo slušanje bez umanjivanja iskustva osobe doprinose osjećaju sigurnosti.

Umjesto savjeta tipa “trgni se”, korisnije je ponuditi konkretnu podršku: “Mogu li te odvesti na sutrašnju sesiju?” ili “Želiš li da zajedno prošetamo nakon tretmana?”. Takvi mali znakovi razumijevanja smanjuju osjećaj izolacije i olakšavaju nošenje s bolesti.

Borba s depresijom uz kombinaciju tretmana i samopomoći

SNT može biti snažan poticaj, ali održavanje poboljšanja često zahtijeva kombinaciju pristupa. Psihoterapija (npr. kognitivno-bihevioralni ili interpersonalni modeli) pomaže u razvijanju vještina suočavanja, a strukturirana dnevna rutina podupire stabilizaciju ritmova spavanja, kretanja i prehrane. Redovita tjelesna aktivnost i ograničavanje alkohola dodatno smanjuju rizik od relapsa.

Važno je otvoreno govoriti o unutarnjim doživljajima, uključujući osjećaje bespomoćnosti i iscrpljenosti voljnog pogona, ponekad opisivane i kao fenomen depresije moći (u obliku “depresije moći”), te prihvatiti da je riječ o medicinskom stanju, a ne o “karakternoj mani”. Kada se osoba bori s depresijom, dosljednost malih koraka i mreža podrške čine razliku: od redovitih termina do kratkih šetnji i mikrociljeva koji vraćaju osjećaj učinkovitosti.

Česta pitanja:

Koliko brzo mogu očekivati učinak?

Mnogi primijete olakšanje već tijekom petodnevnog ciklusa ili neposredno nakon njega; kod nekih se poboljšanje razvija postupno kroz sljedeće tjedne.

Hoće li mi trebati dodatne sesije?

Ovisno o odgovoru, ponekad se uvodi održavanje ili se planira dodatni ciklus. To se odlučuje individualno, u dogovoru s timom.

Mogu li nastaviti s lijekovima i terapijom?

Da, SNT se često kombinira s farmakoterapijom i psihoterapijom, uz koordinaciju stručnjaka.

Je li tretman bolan?

Najčešće se osjeti lupkanje i nelagoda na mjestu stimulacije te moguća prolazna glavobolja; ozbiljne nuspojave su rijetke uz poštivanje protokola.

Što ako se simptomi vrate?

Pravodobno javljanje psihijatru, moguća prilagodba terapije i aktiviranje podrške prijatelja te obitelji pomažu skratiti trajanje pogoršanja. Sustavno praćenje i rani koraci povećavaju izglede za ponovno poboljšanje.

U svakoj fazi oporavka vrijedi osloniti se na mrežu razumijevanja i podrške: stručni tim, bliske osobe i jasno strukturirani koraci čine temelje iz kojih se gradi stabilniji povratak svakodnevnom funkcioniranju.

Kako TMS djeluje na mreže mozga

Transkranijalna magnetska stimulacija usmjerava kratke magnetske impulse u prednji dio moždane kore (dorzolateralni prefrontalni korteks), čime se potiče aktivnost neuralnih krugova odgovornih za modulaciju raspoloženja. Aktiviranjem ovih čvorišta, stimulacija se prenosi na širu mrežu regija uključenih u regulaciju tjeskobe i depresije, osjećaja energije i nagona za svakodnevne aktivnosti, apetita, seksualne želje, ciklusa spavanja, koncentracije, pamćenja, doživljaja nagrade i napetosti.

Za razliku od sustavnog djelovanja lijekova na cijeli organizam, TMS cilja specifična područja mozga povezana s depresivnim simptomima, što može smanjiti rizik od nuspojava na druge funkcije. Upravo zbog takvog ciljanja mnoge osobe osjete ublažavanje depresivnih tegoba bez dodatnog pogoršanja drugih simptoma.

Zašto nekima TMS pomaže kada terapija lijekovima nije dovoljna

Antidepresivi mogu olakšati jednu skupinu simptoma, ali istodobno pogoršati druge (npr. utjecaj na libido, pospanost, probavu). TMS djeluje lokalno na neuralne mreže odgovorne za regulaciju raspoloženja i anksioznosti, pa kod dijela osoba dolazi do poboljšanja raspoloženja, motivacije i kognitivnih funkcija bez sustavnih učinaka na cijeli organizam. Takav pristup može biti koristan u slučajevima depresije otporne na liječenje, ali i kao dodatak postojećoj psihoterapiji ili farmakoterapiji.

Kome se TMS najčešće preporučuje

TMS se razmatra za:

• odrasle osobe s epizodama depresije koje su imale nedovoljan odgovor na barem jedan oblik farmakoterapije
• one koje ne podnose nuspojave lijekova ili imaju kontraindikacije za određene pripravke
• osobe koje žele neinvazivnu, ambulantnu metodu bez potrebe za anestezijom i oporavkom

Prije početka, procjenu provodi stručnjak mentalnog zdravlja kako bi se utvrdila prikladnost, uzimajući u obzir povijest bolesti, trenutne simptome i ciljeve liječenja.

Kako izgleda tijek terapije

Terapija obično uključuje:

• kratke sesije (oko 20–40 minuta), najčešće 5 puta tjedno
• trajanje ciklusa od 4 do 6 tjedana, uz mogućnost “boost” sesija po potrebi
• individualno prilagođenu jačinu i frekvenciju stimulacije

Tijekom postupka budni ste, bez sedacije. Na glavu se postavlja zavojnica koja šalje impulse; moguće je osjetiti lagane tapkajuće senzacije ili zatezanje mišića vlasišta.

Učinkovitost, sigurnost i moguće nuspojave

Većina prijavljenih nuspojava je blaga do umjerena: prolazna nelagoda na mjestu stimulacije, glavobolja ili umor nakon sesije. Rijetke su teže reakcije. TMS se smatra sigurnim kada ga provodi educirani tim uz prethodnu procjenu i poštivanje protokola, osobito kod osoba s neurološkim stanjima ili implantatima.

Učinkovitost varira: neki doživljavaju značajno smanjenje simptoma, drugi postupno olakšanje. U praksi se TMS često kombinira s psihoterapijom i promjenama životnih navika kako bi se pojačao i održao učinak.

Razumijevanja depresije kao bolesti

Depresivne smetnje su medicinski prepoznata stanja mozga, a ne slabost karaktera. Prepoznavanje bolesti i njezinih mehanizama olakšava prihvaćanje liječenja i smanjuje stigmu. Ponekad se čini kao da je moć depresije golema — preplavljuje energiju, misli i tijelo — no cilj terapije je postupno vraćanje ravnoteže neuralnih krugova i svakodnevnog funkcioniranja.

Uloga podrške i prijatelja u oporavku

Društvena mreža ima velik utjecaj na oporavak. Topla riječ, dosljedna podrška i nenametljivo ohrabrivanje mogu činiti razliku. Prijatelji i članovi obitelji mogu pomoći:

• stvaranjem okruženja u kojem je traženje pomoći normalizirano
• slušanjem bez osuđivanja i žurbe s “rješenjima”
• poticanjem na male, ostvarive aktivnosti i prisjećanjem na ranije uspjehe
• praćenjem dogovorenih termina terapije i ohrabrivanjem kontinuiranosti

Kod težih epizoda, bliski ljudi mogu prepoznati pogoršanje i potaknuti osobe na kontakt sa stručnjakom mentalnog zdravlja.

Praktični koraci koji olakšavaju svakodnevne borbe s depresijom

I uz TMS, male promjene mogu kumulativno pomoći u borbi s depresijom:

• planiranje mikro-koraka: razlomiti zadatke na najmanje moguće jedinice i označiti svaki završeni korak
• stabilizacija sna: odlazak na počinak i buđenje u slično vrijeme, ograničenje ekrana kasno navečer
• lagano kretanje: kratke šetnje ili istezanje u isto doba dana, pa postupno povećanje
• nutritivna rutina: redoviti obroci i hidratacija kako bi se smanjile oscilacije energije
• dnevnik raspoloženja: praćenje okidača, aktivnosti i promjena simptoma
• kontakt s bliskima: dogovorene kratke provjere s prijateljima ili članovima obitelji
• smanjenje alkohola i stimulansa koji mogu pogoršati raspoloženje i spavanje

Ovi koraci nisu zamjena za liječenje, ali su važna potpora procesu oporavka.

Kako bliski mogu pružiti konkretnu pomoć

Ako ste među prijateljima ili rodbini i želite biti od koristi, usmjerite se na:

• praktičnu pomoć: dogovor prijevoza na terapiju, zajedničko planiranje obroka, kratke šetnje
• emocionalnu prisutnost: rečenice poput “tu sam” i “razumijem da ti je teško” više vrijede od savjeta
• validaciju iskustva: priznavanje da su depresivne misli i tjelesni simptomi dio bolesti, a ne nečije “htijenje”
• poticanje na stručnu podršku: ohrabrite traženje pomoći bez pritiska ili osude

Empatija i strpljenje jačaju osjećaj sigurnosti, a time i motivaciju za daljnje korake.

Kada potražiti stručnu pomoć

Znakovi za brži kontakt sa stručnjakom uključuju dugotrajnije pogoršanje raspoloženja, ozbiljne poteškoće u funkcioniranju, intenzivnu tjeskobu, izražene promjene spavanja ili apetita te pojavu beznađa. U hitnim situacijama ili ako postoji rizik od samoozljeđivanja, potrebno je odmah obratiti se hitnim službama ili dostupnim službama za krizne intervencije. Pravovremeno traženje pomoći i uključenje u terapiju mogu ublažiti simptome i skratiti trajanje epizode.

Što je TMS i kome pomaže?

Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) je neinvazivna metoda koja ciljano modulira moždane mreže uključene u regulaciju raspoloženja, motivacije i odgovora na stres. Najzapaženiji učinci viđaju se kod osoba s dugotrajnijim tegobama raspoloženja i izraženim obilježjima anksioznosti, osobito kad adekvatno uvedeni lijekovi i psihoterapija ne donesu dovoljno olakšanja ili kad bi daljnje povisivanje doza povećalo rizik neželjenih reakcija.

TMS se najčešće razmatra kod:

• perzistentnih simptoma tjeskobe i sniženog raspoloženja koji, unatoč redovitim praćenjima, ne popuštaju
• anksioznih poremećaja s napadajima straha, napetošću i stalnim brigama u svakodnevnim situacijama
• miješanih stanja u kojima se prepliću elementi depresije i generalizirane anksioznosti

Kada uobičajeni pristupi ne daju rezultat

Dogodi se da, i uz pravilno titrirane antidepresive, redovite psihoterapijske susrete i promjene životnih navika, skup simptoma i dalje održava visoku razinu nelagode.U takvim okolnostima mnoge osobe i dalje prijavljuju:

• pritisak tjeskobe s unutarnjim nemirom
• pojačane strahove u društvenim ili radnim situacijama
• kronični umor, oscilacije pažnje i osjećaj bespomoćnosti

Kad se takvo stanje dulje održava, TMS može biti logičan sljedeći korak jer djeluje izravno na moždane krugove odgovorne za regulaciju emocija umjesto da se oslanja na sistemske učinke kroz cijeli organizam.

Kako izgleda tretman i što očekivati

Tijekom seanse sjedite udobno, a na vlasište se postavlja posebna zavojnica koja generira kratke magnetske impulse. Tipični tretman traje oko 20–30 minuta, provodi se više puta tjedno kroz 4–6 tjedana. Mnogi već u drugom ili trećem tjednu primijete ublažavanje anksioznosti, slabljenje tjelesnih simptoma i mekše doživljavanje ranije stresnih situacija.

Što se često mijenja u svakodnevici:

• lakše podnošenje zahtjevnijih situacija uz manje izbjegavanja
• blaži tijek fizioloških znakova pojačanog pobuđenja (stezanje u prsima, nemir, ubrzane misli)
• više energije i spontani naleti dobrog osjećaja bez forsiranja

Nuspojave i sigurnost

• Za razliku od sistemskih tretmana, TMS ne opterećuje cijeli organizam.Zbog toga se ne javljaju sedacija, porast tjelesne težine ili probavne smetnje.

Protokoli se mogu prilagoditi svakoj osobi i njezinu stanju, a postupak je u pravilu dobro podnošljiv.

Iskustvo iz prakse: kad se osmijeh vrati

Jedan pacijent godinama je pokušavao „utišati” sniženo raspoloženje alkoholom. Nakon liječenja ovisnosti raspoloženje se popravilo, no tek do razine umjerenih tegoba. Unatoč aktivnom životu, posvećenosti oporavku i urednom uzimanju terapije, bitnijeg zaokreta nije bilo. Nakon ciklusa TMS-a rekao je: „Nisam ništa očekivao. Sada, nakon terapije, po prvi put nakon toliko godina, smijem se sam sa sobom, a ne samo za društvo.” Taj povratak autentičnog osjećaja olakšanja često signalizira da su se ključne mreže napokon „odblokirale”.

Zašto TMS pomaže kod tjeskobe i anksioznih poremećaja

Kod anksioznih poremećaja često nalazimo pojačanu reaktivnost amigdale i nedovoljnu „kočnicu” u prefrontalnim područjima.

Posljedica su:

• sklonost pretjeranom iščekivanju negativnih ishoda i pojačavanje straha u svakodnevnim situacijama
• nakupljanje tjelesnih simptoma (lupanje srca, napetost mišića, knedla u grlu)
• produljeno stanje pripravnosti koje iscrpljuje kognitivne i emocionalne resurse

TMS ciljano modulira kortikalne zone uključene u obradu straha i regulaciju emocija. Kod anksioznog poremećaja to može dovesti do:

• postupnog stišavanja intenziteta tjeskobe i smanjivanja reaktivnosti na okidače
• lakšeg podnošenja neizvjesnosti u opterećujućim situacijama
• uravnoteženja osjećaja sigurnosti i doživljaja kontrole nad vlastitim stanjem

Tko je dobar kandidat, a tko treba dodatnu procjenu

Kandidatima se obično smatraju osobe s višemjesečnim ili višegodišnjim tegobama unatoč adekvatno provedenoj farmakoterapiji i psihoterapiji.

Potrebna je individualna procjena, osobito ako se radi o:

• prisutnosti drugih poremećaja (npr. bipolarnog spektra) koji zahtijevaju oprez u izboru protokola
• neurološkim stanjima, epileptičkim napadajima u anamnezi ili implantatima u području glave
• trudnoći ili razdoblju dojenja, gdje se koristi individualno odmjeren pristup

Procjenom se razmatra rizik–korist i planira protokol prilagođen osobnim ciljevima, razini anksioznosti i pratećim simptomima.

Kako se pripremiti i kako mjeriti napredak

Prije početka često se provodi klinički razgovor i upitnici koji prate intenzitet simptoma, utjecaj na funkcioniranje i obrasce suočavanja.

Tijekom ciklusa korisno je bilježiti:

• promjene u učestalosti i jačini strahova, mislima izbjegavanja i tjelesnim simptomima
• reakcije u specifičnim situacijama (npr. sastanci, vožnja, gužve)
• nijanse osjećaja motivacije, energije i sna

Objektivizacija napretka pomaže pravovremenom prilagođavanju frekvencije i ciljnog područja stimulacije.

Kako izgleda planiranje protokola

Protokoli se razlikuju po frekvenciji, jačini i mjestu stimulacije:

• visoko-frekventni pristupi nad lijevim dorsolateralnim prefrontalnim korteksom često ciljaju sniženo raspoloženje uz anksioznosti
• nisko-frekventne ili bilateralne sheme mogu ublažavati pretjeranu pobuđenost i strahove
• individualizacija se temelji na obrascu simptoma, prisutnosti anksioznih poremećaja te ciljevima koje osoba želi postići

Ponekad se, nakon inicijalnog poboljšanja, planiraju „booster” seanse radi održavanja postignutog stanja.

Kombiniranje s drugim pristupima

Najbolji rezultati često se postižu kada se TMS kombinira s:

• kognitivno-bihevioralnim tehnikama koje ciljaju izbjegavajuća ponašanja i kognitivne distorzije
• treninzima disanja i regulacije tijela za ublažavanje tjelesnih simptoma
• higijenom sna, strukturiranjem dana i postupnim izlaganjem izazovnim situacijama

Sinergija TMS-a i psiholoških intervencija može ubrzati smanjivanje anksioznosti te učvrstiti novi obrazac osjećaja kontrole.

Često postavljana pitanja o TMS-u

• Hoću li nešto osjećati tijekom seanse? Većina opisuje tapkanje ili blago zatezanje na mjestu stimulacije, uz podnošljiv intenzitet. Pojava kratkotrajne glavobolje nakon tretmana ublažava se odmorom ili blagim analgetikom prema preporuci stručnjaka.
• Kada se može očekivati olakšanje anksioznosti? Prvi znaci često dolaze nakon 1–3 tjedna, a stabilizacija se nastavlja kroz ostatak ciklusa. Trajanje i dinamika ovise o jačini simptoma i duljini trajanja stanja prije početka.
• Utječe li TMS na lijekove? TMS nema sustavnih farmakoloških interakcija; doziranje lijekova dogovara se individualno, ovisno o simptomima i ciljevima.
• Može li TMS pomoći kod strahova u specifičnim situacijama (npr. javni nastup)? Smanjenjem opće reaktivnosti i tjeskobe, često postaje lakše provoditi izlaganje i vježbe koje ciljaju konkretne situacije, pa se strahovi postupno smanjuju.
• Je li učinak trajan? Kod mnogih osoba poboljšanje ostaje stabilno mjesecima. Ako se dio simptoma vrati, kratki ciklus održavanja može ponovno uravnotežiti stanje.

Što očekivati u prvih nekoliko tjedana

• Tjedan 1–2: navikavanje na senzacije, prvi pomaci u snu i energiji, manji intenzitet tjelesnih simptoma
• Tjedan 2–4: smanjenje učestalosti paničnih reakcija i lakše suočavanje s opterećujućim situacijama
• Tjedan 4–6: učvršćivanje novog obrasca, veća stabilnost osjećaja i bolja tolerancija neizvjesnosti

Poboljšanja ne idu uvijek linearno; normalno je imati valovit tijek uz postupno opće smirivanje anksioznosti i strahova.

Kako znati je li TMS pravi izbor za vas

Ako se prepoznajete u dugotrajnim tegobama s povremenim, ali nedostatnim poboljšanjima, vrijedno je razmotriti TMS. Procjena obično obuhvaća:

• detaljan razgovor o tijeku simptoma, okidačima i funkcioniranju kroz različite situacije
• pregled dotadašnje terapije i procjenu nuspojava lijekova
• planiranje protokola u skladu s vrstom i jačinom anksioznih poremećaja te trenutačnim stanjem

Cilj je da svaka osoba dobije prilagođenu stimulaciju koja najbrže dovodi do održivog smanjivanja simptoma i povratka prirodnog osjećaja ravnoteže.