U radu sa osobama iz PSA (Poremećaj spektra autizma) neizostavni dio rada uključuje i roditelje.

U razvijenim zemljama u trenutku kada se dijete uključi u odgojno – obrazovni proces u tom trenutku i roditelj dobija potrebnu stručnu pomoć.

Suočavanje sa dijagnozom djeteta je vrlo stresno kao i proces prihvaćanja da je vlastito dijete „ drugačije „ od svojih vršnjaka. Roditelji su nerijetko prepušteni sami sebi u potrazi za adekvatnim terapijskim radom za dijete i često nemaju vremena baviti se sobom što ostavlja duboke emocionalne posljedice, nemogućnost kvalitetnim bavljenjem ostalom djecom u obitelji ( koja se znaju osjećati „zanemareno“ ili „manje voljeno“).

Također dolazi do zahlađenja i otuđenja bračno – partnerskih odnosa, te društvenom izolacijom, jer je sav fokus na dijete sa poteškoćama.

Kako se nositi sa roditeljskom obavezom za koju vas nitko ne može pripremiti, kako biti „dobar“ roditelj svoj djeci, ne zanemariti partnera i održati kako – takav „normalan život“ su pitanja sa kojima se roditelji djece s PSA svakodnevno nose. Nije mali broj roditelja koji su anksiozni, frustrirani, depresivni i izlaz vide u antidepresivima.

Antidepresivi su simptomatsko pomagalo, ali problem ostaje i dalje tu.

Radeći dugi niz godina sa roditeljima individualno, obiteljski i vodeći radionice edukativno - savjetodavnog tipa, dozvolite da vam pomognem u :

•  savjetovanju,
• instruiranju,
• individualanom i grupnom radu,
• pružanje podrške u roditeljskim kompetencijama
• terapijskom radu s obitelji

prof.def. Sanja Vranić

Transkranijalna magnetska stimulacija, poznata kao TMS, sve se češće spominje kao dodatna ili alternativna opcija u liječenju depresije, a mnoge osobe zanima može li zamijeniti lijekove i kod anksioznosti. Kratak odgovor glasi: ponekad može smanjiti potrebu za lijekovima, ali ih ne mijenja automatski niti kod svakoga. Odluka o tome ovisi o dijagnozi, težini simptoma, ranijem odgovoru na terapije i ukupnom zdravstvenom stanju pojedine osobe.

Kod nekih pacijenata TMS se uvodi uz postojeće lijekove, dok se kod drugih razmatra kao opcija kada antidepresivi nisu dali očekivani učinak ili su izazvali nuspojave. Važno je razumjeti da anksiozni poremećaji, depresivna stanja i mješovite kliničke slike nisu jednaki, pa ni pristup liječenju ne može biti isti za sve.

Što je TMS i kako djeluje?

TMS je neinvazivna metoda stimulacije određenih regija mozga pomoću magnetskih impulsa. Cilj terapije je utjecati na neuronske mreže povezane s regulacijom raspoloženja, emocionalnom obradom i odgovorom na stres. Za razliku od lijekova, koji djeluju kemijski na više sustava u tijelu, TMS djeluje lokalno na ciljane moždane regije.

U praksi to znači da TMS ne djeluje na isti način kao antidepresivi ili anksiolitici. Lijekovi mogu utjecati na neurotransmitere u cijelom organizmu, dok TMS nastoji modulirati aktivnost određenih područja mozga koja su povezana s depresijom, tjeskobom i drugim psihičkim poremećajima.

Terapija se najčešće provodi kroz više uzastopnih tretmana tijekom nekoliko tjedana. Učinak se ne javlja uvijek odmah. Kod nekih osoba promjene se primjećuju ranije, dok drugima treba više vremena da bi se smanjili simptomi poput potištenosti, unutarnjeg nemira, napetosti ili pojačanog straha.

Može li TMS zamijeniti lijekove?

TMS može biti dio plana liječenja, ali ne treba ga promatrati kao univerzalnu zamjenu za lijekove. Kod dijela pacijenata moguće je postupno smanjenje farmakoterapije, no to se radi isključivo uz nadzor psihijatra. Naglo ukidanje lijekova može pogoršati stanje i pojačati simptome.

Postoji nekoliko mogućih scenarija:

• osoba nastavlja uzimati lijekove i istovremeno prima TMS
• TMS se uvodi nakon slabog odgovora na lijekovelijekovi se kasnije prilagođavaju ako dođe do poboljšanja
• TMS se koristi kada nuspojave lijekova značajno narušavaju kvalitetu života

Drugim riječima, TMS ne mijenja lijekove u smislu da ih automatski isključuje iz liječenja. On može promijeniti terapijsku strategiju, smanjiti potrebu za određenim lijekovima ili pomoći kada dosadašnji pristup nije bio dovoljno učinkovit.

TMS i anksioznost

Kada je riječ o anksioznosti, važno je razlikovati povremenu tjeskobu od klinički značajnog anksioznog poremećaja. Mnoge osobe osjećaju strah, napetost ili zabrinutost u stresnim situacijama, ali to ne znači nužno da imaju dijagnosticiran poremećaj. S druge strane, ako simptomi traju, ometaju svakodnevno funkcioniranje i stvaraju izražen osjećaj preopterećenosti, potrebno je stručno vrednovanje.

TMS se najjasnije koristi kod depresije, dok je za anksiozne poremećaje njegova primjena više individualna i ovisi o kliničkoj slici. Kod nekih pacijenata koji uz depresiju imaju i izraženu tjeskobu dolazi do poboljšanja oba skupa simptoma. To znači da TMS može pomoći i kod anksioznih smetnji, osobito kada su povezane s depresivnim stanjem.

Ipak, nije svaka anksioznost ista. Generalizirana tjeskoba, panični simptomi, socijalna anksioznost i drugi oblici imaju različite obrasce, okidače i terapijske potrebe. Zato se ne može unaprijed tvrditi da će TMS svakoj osobi zamijeniti lijekove protiv anksioznosti.

Kada se razmatra promjena terapije?

Promjena terapije obično se razmatra kada postoje jasni razlozi za to. Primjeri uključuju:

• lijekovi ne ublažavaju simptome u dovoljnoj mjeri
• nuspojave otežavaju svakodnevni životosoba ne podnosi određeni lijek
• prisutan je složeniji psihički poremećaj s kombinacijom depresivnih i anksioznih simptoma
• raniji pokušaji liječenja nisu donijeli stabilno poboljšanje

Kod takvih okolnosti TMS može postati važan dio liječenja. No procjena nije usmjerena samo na dijagnozu, nego i na to kako se osoba osjeća, kako funkcionira u poslu i obitelji, kakav je intenzitet tegoba te u kojim se situacijama simptomi pogoršavaju.

Važno je uzeti u obzir i cjelokupno stanje organizma. Neka zdravstvena stanja, ranije terapije i prisutnost drugih poremećaja mogu utjecati na to je li TMS prikladan izbor i treba li ga kombinirati s lijekovima.

Koji simptomi mogu ukazivati na potrebu za dodatnim pristupom?

Mnoge osobe traže drugačiji oblik pomoći kada uoče da uobičajena terapija ne donosi dovoljno olakšanja.

To može uključivati:

• trajnu tjeskobu
• osjećaj unutarnjeg pritiska
• izražen strah bez jasnog razloga
• poteškoće sa spavanjem
• smanjenu koncentraciju
• psihofizičku iscrpljenost
• povlačenje iz društvenih situacija
• gubitak interesa i motivacije

Ovi simptomi mogu biti povezani s depresijom, anksioznim poremećajem ili drugim psihičkim poteškoćama. Jedan simptom sam po sebi nije dovoljan za zaključak, ali obrazac tegoba kroz vrijeme može upućivati na to da je potrebno prilagoditi liječenje.

Kada se osoba dugo nalazi u stanju pojačane napetosti, i svakodnevne situacije mogu postati izvor nelagode. Tada se javlja osjećaj da je organizam stalno u pripravnosti, a i manji stresori mogu izazvati pretjeranu reakciju.

Zašto TMS nije isto što i prekid farmakoterapije?

Jedna od najčešćih zabluda jest da početak TMS-a znači prestanak uzimanja lijekova. To nije točno. TMS je terapijska metoda, ali nije sinonim za ukidanje farmakološkog liječenja. U mnogim slučajevima najbolji rezultati postižu se upravo kombinacijom više pristupa, uključujući psihoterapiju, lijekove i neuromodulacijske metode.

Prekid terapije bez plana može dovesti do pogoršanja simptoma, povratka depresivnog raspoloženja, jačanja tjeskobe ili porasta napetosti. Kod nekih osoba mogu se javiti i simptomi sustezanja, ovisno o vrsti lijeka i trajanju uzimanja.

Zato je svaka promjena terapije individualna.

Psihijatar pritom procjenjuje:

• prirodu poremećaja
• koliko dugo traju tegobe
• kakav je dosadašnji odgovor na lijekove
• postoji li anksiozan obrazac ponašanja
• koliko su izraženi strah i osjećaj ugroženosti
• kakvo je trenutno psihičko stanje

Tko može imati najviše koristi od TMS-a?

TMS se najčešće razmatra kod osoba s depresijom koja nije dovoljno odgovorila na jedan ili više lijekova. Međutim, korist mogu imati i pacijenti koji uz depresivne simptome imaju naglašenu anksioznost, trajnu tjeskobu ili mješovito stanje s emocionalnom preopterećenošću.

Potencijalni kandidati često uključuju osobe koje:

• nisu postigle zadovoljavajuće poboljšanje lijekovima
• imaju nuspojave zbog kojih im je terapija teško podnošljiva
• žele dodatnu opciju unutar stručnog plana liječenja
• imaju simptome koji dugo traju i remete svakodnevne aktivnosti

Ipak, prikladnost TMS-a ne procjenjuje se samo prema želji pacijenta. Potrebna je stručna evaluacija, osobito ako postoji složeniji poremećaj, više istodobnih dijagnoza ili nejasna klinička slika.

Kako izgleda donošenje odluke o liječenju?

Dobra odluka o liječenju temelji se na suradnji između pacijenta i stručnjaka. Nije dovoljno pitati samo može li TMS zamijeniti lijekove, nego treba sagledati širu sliku: koji su simptomi prisutni, koliko su jaki, u kojim se situacijama pojačavaju i koliko narušavaju svakodnevni život.

U procjeni se često razmatra:

• dominira li depresivno raspoloženje ili tjeskoba
• postoji li dijagnosticirani anksiozni poremećaj
• kakav je intenzitet svakog simptoma
• postoje li okidači povezani s određenim situacijama
• kakav je osjećaj funkcionalnosti u svakodnevici
• postoji li ranija povijest relapsa

Za jednu osobu najbolja opcija može biti nastavak lijekova uz TMS, dok za drugu to može biti postupna prilagodba terapije nakon poboljšanja. Ne postoji jedinstven obrazac koji vrijedi za svakoga.

Uloga psihoterapije uz TMS i lijekove

Kod depresije i anksioznosti rijetko je dovoljno osloniti se samo na jednu metodu. Psihoterapija može pomoći osobi da prepozna obrasce mišljenja, reakcije na stres, izbjegavajuća ponašanja i emocionalne okidače. To je posebno važno kada su tjeskoba i strah povezani s konkretnim situacijama ili dugotrajnim načinima suočavanja s opterećenjem.

Ako TMS smanji intenzitet simptoma, psihoterapijski rad često postaje učinkovitiji jer osoba lakše sudjeluje u procesu i jasnije prepoznaje vlastite emocionalne obrasce. U tom smislu TMS ne mora biti zamjena za lijekove, nego može postati dio šire i bolje usklađene terapijske strategije.

Kod nekih pacijenata upravo kombinacija pristupa daje najbolji rezultat:

• TMS za modulaciju moždane aktivnosti
• lijekovi za stabilizaciju simptoma
• psihoterapija za promjenu obrazaca doživljavanja i ponašanja

Što očekivati od rezultata?

Važno je imati realna očekivanja. TMS ne djeluje jednako brzo ni jednako snažno kod svih osoba. Neki osjete jasno poboljšanje, dok drugi primijete tek djelomično smanjenje simptoma. Ponekad se prvo smanji osjećaj unutarnje napetosti, a tek kasnije dođe do poboljšanja raspoloženja, energije i motivacije.

Kod osoba s izraženom anksioznošću može se dogoditi da se najprije smanji fizička napetost ili intenzitet tjeskobe u svakodnevnim situacijama. Kod drugih je napredak sporiji i traži dodatne prilagodbe terapije. Upravo zato rezultat TMS-a treba pratiti kroz stručne kontrole, a ne donositi odluke na temelju kratkotrajnog dojma.

Posebno je važno pratiti:

• mijenja li se intenzitet simptoma
• je li osjećaj opterećenosti manji
• postoje li promjene u spavanju i koncentraciji
• smanjuje li se strah u svakodnevnim situacijama
• popravlja li se ukupno psihičko stanje

Kada postaviti dodatna pitanja liječniku?

Ako osoba razmatra TMS, korisno je s liječnikom otvoreno razgovarati o očekivanjima i mogućnostima.

Dobra pitanja uključuju:

• Je li TMS prikladan za moje trenutno stanje?
• Može li pomoći ako uz depresiju imam i anksiozni poremećaj?
• Trebam li nastaviti s lijekovima tijekom tretmana?
• Kada se eventualno razmatra smanjenje terapije?
• Kako će se pratiti moji simptomi i napredak?
• Što ako se tjeskoba ili strah privremeno pojačaju?

Takav razgovor pomaže da osoba donese informiranu odluku i bolje razumije što TMS može, a što ne može učiniti. Najvažnije je znati da liječenje nije natjecanje između metoda. Cilj je pronaći pristup koji najsigurnije i najučinkovitije smanjuje simptome, stabilizira stanje i vraća kvalitetu života.

Zašto muškarci kraće žive: činjenice iza slike

Razlike u očekivanom trajanju života između muškaraca i žena ostaju velike i ne proizlaze isključivo iz biologije. Uz genetske čimbenike, značajnu ulogu imaju ponašanja koja povećavaju rizik: nasilne situacije, rizična vožnja, zanemarivanje zaštite na radu, zlouporaba alkohola i droga te kasno traženje stručne pomoći. Iza impulzivnih odluka i suicidalnotičesto stoje depresivne epizode, iako statistike pokazuju da se ženama češće postavlja dijagnoza. Kod muškaraca je prisutan dijagnostički jaz: umjesto tipičnih znakova (tuga, povlačenje), češće se vide razdražljivost, ljutnja, somatske tegobe i ovisnosti, pa se bolest ne prepozna na vrijeme.

Globalni trend tzv. “smrti od očaja” (samoubojstva, predoziranja, alkoholna oštećenja) posebno pogađa muškarce s nižim i srednje visokim obrazovanjem. Pritisci na tržištu rada, nesigurni ugovori, financijski stres i promjene u obiteljskim ulogama pojačavaju osjećaj nestabilnosti. U takvom okruženju mnoge osobe biraju šutnju umjesto pravovremenog javljanja liječniku, čime se problem produbljuje i raste vjerojatnost kasne intervencije.

Kako prepoznati depresiju kod muškaraca

Depresivni poremećaj ozbiljna je bolest koja mijenja raspoloženje, razmišljanje i ponašanje. Kod muškaraca se često očituje kroz:

• pojačanu razdražljivost, cinizam ili sarkazam
• brze “eksplozije” bijesa ili agresivnosti
• izbjegavanje bliskosti i emotivno otupljenje
• povećanu konzumaciju alkohola ili psihoaktivnih supstanci
• rizična ponašanja (u prometu, na poslu, u sportu)
• bolove bez jasnog organskog uzroka (glavobolje, bol u prsima, probavne smetnje)
• pretjeran rad ili kompulzivno vježbanje kao bijeg
• poremećaje spavanja i apetita
• misli bezvrijednosti, krivnje ili beznađa

Ako se većina navedenog javlja gotovo svakodnevno barem dva tjedna, potrebno je javiti se liječniku obiteljske medicine ili psihijatru. Prepoznavanje je prvi korak; razgovor sa stručnom osobom smanjuje rizik od upravljanja depresijom kroz destruktivne obrasce.

Dodatni pokazatelji koji često promaknu:

• pad interesa za hobije ili aktivnosti koje su ranije donosile zadovoljstvo
• smanjenje seksualne želje i problemi u partnerskim odnosima
• “otupljen” ili sarkastičan humor koji skriva patnju
• češće izostajanje s posla i pad radne učinkovitosti

Razumijevanje i jezik koji koristimo

Jezik oblikuje ponašanje. Kad govorimo etiketama (“slab”, “ne može se sabrati”), povećavamo sram i odgađamo traženje pomoći. Kad koristimo jezik koji gradi razumijevanje, otvaramo prostor za liječenje: depresivna stanja nisu karakterni nedostatak, već zdravstveno stanje koje se može liječiti.

Kod brojnih muškaraca pojavljuje se osjećaj da im je oduzeta moć – kao da ih je depresivna epizoda lišila sposobnosti odlučivanja i djelovanja. Taj gubitak osobne moći u depresiji potiče povlačenje ili prkosno pretjerivanje (“dokazivanje”), što dalje pojačava rizike. Kada patnja “skine” osjećaj kontrole, važno je naglašavati da je traženje pomoći čin hrabrosti i odgovornosti. Razumijevanjem okoline i jasnim informacijama o dostupnim oblicima podrške smanjuje se stigma i ubrzava povrat osobne moći.

Kako zvuči jezik koji pomaže:

“Vidim da ti je teško. Hajdemo zajedno potražiti rješenje.”
“Što bi ti olakšalo sljedećih tjedan dana? Krenimo jednim malim korakom.”

Prvi koraci kada sumnjate na depresiju

• Zapišite simptome: trajanje, intenzitet, uzorke, što ih olakšava ili pogoršava.
• Povjerite se osobi od povjerenja: prijatelju, partneru ili članu obitelji.
• Dogovorite termin kod liječnika obiteljske medicine ili psihijatra.
• Ograničite alkohol i stimulanse; kratkoročno “prigušuju” bol, dugoročno je pogoršavaju.
• Uvedite male, izvedive promjene: 15–20 minuta kretanja dnevno, rutina spavanja, jednostavni obroci.
• Postavite jedan realan cilj dnevno. Svaki ostvareni korak gradi osjećaj djelotvornosti.
• Ako se javljaju misli o samoubojstvu ili strah da biste mogli nauditi sebi ili drugima, odmah kontaktirajte hitne službe ili se uputite u najbližu hitnu psihijatrijsku ambulantu. Hitna intervencija dio je brige, a ne znak slabosti.

Mikro-koraci koji često pomažu već danas:

• poslati poruku prijatelju i dogovoriti kratku kavu
• izaći van na pet minuta svjetla i zraka
• unaprijed pripremiti jednostavan obrok za sutra
• postaviti alarm za odlazak na spavanje i buđenje u isto vrijeme

Kako se boriti s depresijom kroz svakodnevne navike

Borba s depresivnim stanjima ne svodi se na “stisnuti zube”, nego na stvaranje uvjeta za oporavak mozga i tijela. Pomozite si kroz:

• strukturu dana: fiksno vrijeme buđenja, obroka i odlaska na spavanje
• “dozirano” kretanje: šetnja, lagani trening snage, istezanje
• kontakt s ljudima: kratki susreti s prijateljima, grupne aktivnosti, volonterski angažman
• higijenu sna: ograničavanje ekrana navečer i rutinu umirivanja (topla tuširanja, disanje)
• male izvore ugode: glazba, boravak u prirodi, hobi koji ne traži savršenstvo
• samosuosjećanje: odnos prema sebi kakav biste pružili osobi koju volite

Ako se simptomi ne smanjuju ili se pojačavaju, dodatna stručna pomoć sljedeći je razuman korak. Sjetite se: borite se s depresijom pametnije, ne jače – malim, ponovljivim navikama vraćate osjećaj moći i utječete na tijek bolesti.

Psihijatar Poliklinike A.B.R., doc. dr. sc. Natko Gereš, ima bogato iskustvo u radu s muškarcima i specifičnim izazovima mentalnog zdravlja s kojima se suočavaju. U sigurnom i diskretnom okruženju pruža stručnu podršku temeljenu na suvremenim psihijatrijskim pristupima.

Obratite se s povjerenjem.

Sažetak i kontekst istraživanja

U Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ od 2016. do 2022. provedena je opsežna analiza primjene ponovljene transkranijske magnetske stimulacije (rTMS) u liječenju velikog depresivnog poremećaja. U studiji, objavljenoj u časopisu Psychiatria Danubina (PMID 35643861), sudjelovalo je 336 pacijenata (medijan dobi 53 godine; 54 % žena). Terapijski protokoli obuhvaćali su rTMS uz dvije vrste zavojnica – H1-coil i figure-8 coil – s frekvencijama od 10 ili 18 Hz i intenzitetom od 120 % motoričkog praga, najčešće kroz otprilike 20 radnih dana.

Nalazi ukazuju na značajno smanjenje težine simptoma depresije te potvrđuju visoku učinkovitost i dobar sigurnosni profil metode u kliničkoj praksi. Takvi rezultati dodatno produbljuju razumijevanje neurostimulacijskih pristupa u zbrinjavanju terapijski otpornih oblika bolesti i osnažuju javnozdravstveni pogled na mentalno zdravlje.

Metode i parametri stimulacije

rTMS koristi kratkotrajne magnetske pulseve za modulaciju moždane aktivnosti u regijama koje su povezane s regulacijom raspoloženja. U ovoj analizi primjenjivane su dvije standardizirane konfiguracije zavojnica (H1-coil i figure-8 coil), s protokolima od 10 ili 18 Hz na 120 % motoričkog praga, što je u skladu s međunarodno prihvaćenim smjernicama. Terapijski ciklus obično se provodio tijekom četiri tjedna (radni dani), pri čemu su se sesije održavale jednom dnevno.

Kandidati za ovakav pristup najčešće su osobe s velikim depresivnim poremećajem koje nisu postigle zadovoljavajući oporavak uz farmakoterapiju i/ili psihoterapiju. Tijekom postupka najčešće se bilježe blage, prolazne nuspojave poput lokalne nelagode na mjestu primjene ili glavobolje, dok je rizik ozbiljnijih događaja nizak kada se metoda provodi prema protokolu i pod nadzorom stručnog tima.

Rezultati i klinički značaj

Prema izvještaju, zabilježeno je jasno kliničko poboljšanje, s vidljivim smanjenjem intenziteta depresivnih simptoma. Takvi ishodi podupiru korištenje rTMS-a kao učinkovite i sigurne opcije za bolesnike s terapijski otpornim smetnjama raspoloženja. Dobiveni podaci upućuju na to da od depresije može patiti svatko, ali pravovremeno usmjerena neurostimulacija, u kombinaciji s drugim oblicima liječenja, može značajno olakšati tegobe i unaprijediti funkcioniranje u svakodnevici.

Dodatna vrijednost istraživanja leži u doprinosu razumijevanju doziranja, odabira zavojnice i trajanja ciklusa, što pomaže kliničarima da prilagode terapiju individualnim potrebama te poboljšaju ishode u praksi.

Kome je rTMS namijenjen i kako izgleda tijek terapije?

rTMS je prikladan za osobe s velikim depresivnim poremećajem koje su prethodno isprobale standardne tretmane bez zadovoljavajućeg poboljšanja. Postupak ne zahtijeva anesteziju, a pacijent je tijekom sesije budan. Svaka aplikacija traje od 20 do 40 minuta, nakon čega se može nastaviti s uobičajenim dnevnim aktivnostima. Uobičajeni koraci uključuju kliničku procjenu, individualizirani odabir protokola te redovito praćenje napretka.

Uspješnost pristupa često je veća kada je uključen širi terapijski okvir – edukacija, psihoterapijske tehnike i socijalna podrška – jer depresijom se može utjecati na više aspekata života, pa je kombinirani pristup nerijetko najkorisniji.

Podrška osobi koja se bori s depresijom

Uz medicinski tretman, okolina ima važnu ulogu.

Prijatelji i članovi obitelji mogu pružiti vrijednu podršku osobi koja se bori s depresijom kroz nekoliko praktičnih koraka:

• ponuditi aktivno slušanje bez osuđivanja i pokazati iskreno razumijevanje
• potaknuti blagi dnevni ritam (san, prehrana, kratke šetnje) u dogovoru s stručnjakom
• pomoći u organizaciji obveza i pratnji na preglede kada je potrebno
• ohrabriti traženje stručne pomoći i pridržavanje preporučenih terapija
• izbjegavati umanjivanje tegoba; umjesto toga, naglasiti da su osjećaji stvarni i da se uz odgovarajuću pomoć stanje može poboljšati

Ako se pojave znakovi neposredne opasnosti od samoozljeđivanja, potrebno je odmah kontaktirati hitne službe ili dežurne zdravstvene ustanove. Empatična komunikacija i dostupnost često su ključni koraci kojima prijatelji mogu pridonijeti oporavku.

Zašto je važno rano prepoznati bolest i potražiti pomoć?

Rano prepoznavanje simptoma ključno je jer od depresije može doći do povlačenja iz aktivnosti, pada energije i teškoća u funkcioniranju. Pravovremeno traženje pomoći – od razgovora s liječnikom obiteljske medicine do upućivanja psihijatru ili psihologu – povećava izglede za brži oporavak. Prvi koraci najčešće uključuju otvoren razgovor, procjenu rizika i plan terapije koji može obuhvatiti farmakoterapiju, psihoterapiju, rTMS ili njihove kombinacije.

Uz stručno vodstvo, adekvatnu podršku i jasne, izvedive korake, mnogima se stanje postupno poboljšava. Depresijom se mogu opteretiti odnosi, posao i zdravlje, no uz sustavnu pomoć i uporno praćenje napretka, teret bolesti može se značajno umanjiti.

Šimunović Filipčić I, Gereš N, Orgulan I, Vuk Pisk S, Gajšak T, Sučić S, Milovac Ž, Čelić-Ružić M, Zečević Penić S, Matoš T, Dobrović N, Filipčić I. Overview of Studies on the Efficacy of Repetitive Transcranial Magnetic Stimulation on the Severity of Symptoms of Major Depressive Disorder, Conducted in University Psychiatric Hospital Sveti Ivan 2016-2022. Psychiatr Danub. 2022 Jun;34(Suppl 3):7-9. PMID: 35643861.