Najranije su opisana djeca s anoreksijom nervozom u dobi od sedam godina. Poslije devedesetih godina prošlog stoljeća zabilježen je nagli porast broja djece dovedene na liječenje zbog anoreksije. Nije jasno koliko je na tu činjenicu utjecalo bolje poznavanje problema, ili se doista poremećaj proširio među djecom. Zanimljivo je da je u djece mnogo više oboljelih dječaka. Ima ih do 25% među oboljelima za razliku od adolescentne dobi kad je 95% oboljelih ženskog spola. Uz slične simptome kao i u adolescentica djeca često dolaze na liječenje u lošem tjelesnom stanju jako mršavosti. Ona nastaje brzo, a zbog nedostatka masnog tkiva u djeteta već petnaest postotni gubitak tjelesne težine može se smatrati dovoljnim za dijagnozu i opasnim. Djeca se često tuže na fizičke tegobe kao što su mučnina, bolovi u trbuhu, nadutost ili otežano gutanje. Zanimljivo je da ponekad vrlo vješto i uspješno prikrivaju izbjegavanje hrane, a zaokupljenost vitkošću, koja je prisutna već u vrlo ranoj dobi obično poriču ili skrivaju. Iako su povraćanje i korištenje laksativa rijetko kod djece, također ih veoma vješto prikrivaju. Treba napomenuti da je potrebno odvesti dijete liječniku što prije jer što je dijete mršavije imati će jači strah od debljanja i više će se opirati liječenju.

Prof.dr.sc. vesna Vidović
                          specijalist dječje i adolescentne psihijatrije