Demencija nije jedna bolest, nego naziv za skup simptoma koji postupno narušavaju svakodnevno funkcioniranje. Najčešće se prvo primijete problemi s pamćenjem, snalaženjem, planiranjem i ponašanjem, ali promjene mogu biti i suptilne pa ih obitelj lako pripiše umoru, stresu ili starenju.

Alzheimerova bolest najpoznatiji je i najčešći uzrok demencije, no nije jedini. Postoje različite vrste demencija, a svaka može imati malo drukčiji početak, tijek i potrebe kad je riječ o liječenju i skrbi. Upravo zato nije svejedno prepoznaju li se simptomi rano ili tek kad tegobe već ozbiljno ometaju život.

Što je demencija, a što nije obična zaboravnost?

Svatko ponekad nešto zaboravi: ime, datum, gdje je ostavio ključeve ili što je htio kupiti. To samo po sebi ne znači da se razvija demencija. Razlika je u tome što kod demencije smetnje nisu povremene ni bezazlene, nego s vremenom postaju sve izraženije i počinju utjecati na svakodnevne aktivnosti.

Kod osobe s demencijom često se ne radi samo o zaboravljanju. Mogu se javiti poteškoće s donošenjem odluka, praćenjem razgovora, organizacijom dana, snalaženjem u prostoru i vremenu te obavljanjem poznatih zadataka. Takve promjene nisu normalan ni neizbježan dio starenja, čak ni u poznijim godinama.

Važno je znati i da dob povećava rizik, ali sama po sebi ne objašnjava svaku veću kognitivnu promjenu. Ako se smetnje pojačavaju i traju, pregled ima smisla bez obzira na to koliko osoba ima godina.

Alzheimerova bolest kao najčešći uzrok

Kad se govori o gubitku pamćenja u starijoj dobi, najčešće se misli na Alzheimerovu bolest. Kod nje promjene u mozgu nastaju postupno, često godinama prije nego što postanu jasno vidljive u svakodnevici.

U ranijoj fazi najčešće strada kratkoročno pamćenje. Oboljela osoba može stalno ponavljati ista pitanja, zaboravljati nedavne razgovore ili se ne sjećati svježih dogovora. Kasnije se mogu pojaviti i drugi simptomi: traženje riječi usred rečenice, zbunjenost oko datuma, gubljenje u poznatom kvartu, lošija prosudba i promjene raspoloženja.

Iako je Alzheimerova bolest najučestaliji uzrok, ona nije isto što i demencija. Demencija je širi pojam, dok je Alzheimerova bolest jedna konkretna bolest koja do nje često dovodi.

Prvi simptomi koje ne treba ignorirati

Rani simptomi znaju biti blagi i razvijati se polako, pa ih je lako previdjeti. Ipak, neke promjene posebno često bude sumnju:

• učestalo zaboravljanje nedavnih događaja
• ponavljanje istih pitanja ili priča
• teško pronalaženje riječi
• zbunjenost oko vremena, mjesta ili redoslijeda obaveza
• otežano praćenje uputa i računa
• slabija procjena u svakodnevnim situacijama
• povlačenje iz društva
• nagle promjene raspoloženja, razdražljivost ili sumnjičavost

Jedan simptom ne mora odmah značiti bolest. Ali kad ih se pojavi više, kad traju i pojačavaju se, vrijeme je za stručnu procjenu.

Kako izgleda kad demencija napreduje

Kako bolest napreduje, osoba postupno gubi dio samostalnosti. U početku možda samo zaboravlja obveze ili teže organizira dan, a kasnije može imati problem s odijevanjem, pripremom hrane, uzimanjem terapije ili snalaženjem u vlastitom domu.

U uznapredovalim stadijima mogu se javiti izražene promjene osobnosti, veća dezorijentiranost, nemogućnost prepoznavanja bliskih ljudi i potreba za stalnim nadzorom. Tada demencija snažno utječe na sigurnost, higijenu, prehranu i kvalitetu života.

Izraz da demencija može “uzeti moći” samostalnog funkcioniranja dosta dobro opisuje ono što se događa. Kad se govori da demencija može oduzeti moć odlučivanja, planiranja i brige o sebi, misli se upravo na taj postupni gubitak svakodnevnih sposobnosti.

Vrste demencija i po čemu se razlikuju

Postoji više oblika ovog sindroma i svaka vrsta demencije ima neka svoja obilježja. Zato je važno ne pretpostavljati odmah da se uvijek radi o Alzheimerovoj bolesti.

Najčešće vrste demencija uključuju:

Alzheimerovu bolest, kod koje najčešće prvo slabi pamćenjevaskularnu demenciju, povezanu s poremećajima cirkulacije u mozgudemenciju s Lewyjevim tjelešcima, kod koje se mogu javljati oscilacije pažnje, halucinacije i motoričke smetnjefrontotemporalne demencije, koje češće počinju promjenama ponašanja, osobnosti ili govora

Kod nekih ljudi prisutan je i miješani oblik, primjerice Alzheimerova i vaskularna demencija zajedno. Zato se vrsta demencije ne može uvijek odrediti samo prema jednom znaku ili jednom testu.

Promjene koje obitelj često prva primijeti

Često obitelj prva vidi da nešto nije kao prije. Nekad to nisu odmah velike smetnje pamćenja, nego sitne, ali uporne promjene u svakodnevnim navikama i ponašanju.

Osoba može postati povučenija, manje zainteresirana za druženje, zbunjenija pri rukovanju novcem ili razdražljiva bez jasnog razloga. Moguće je i zanemarivanje osobne higijene, teškoće u kuhanju, nesigurnost pri korištenju kućanskih uređaja ili neprimjerene reakcije u društvu.

Takve promjene ne ukazuju uvijek na Alzheimerovu bolest, ali mogu upućivati na neku od vrsta demencija ili na drugo zdravstveno stanje koje traži obradu.

Kada je vrijeme za pregled

Na pregled treba otići onda kad smetnje s pamćenjem, ponašanjem ili snalaženjem počnu ometati svakodnevni život. Posebno je važno reagirati ako osoba:

• zaboravlja važne informacije
• gubi se u poznatom okruženju
• zanemaruje obaveze
• teško prati razgovor
• pokazuje neuobičajene promjene u ponašanju

Pregled je posebno važan i kad se simptomi javljaju ranije nego što bi se očekivalo, kad se brzo pogoršavaju ili kad su prisutni i drugi neurološki znakovi. Nije svaka zaboravnost demencija, jer slične tegobe mogu izazvati i depresija, manjak sna, nuspojave lijekova, poremećaji štitnjače, nedostatak vitamina ili druge bolesti.

Kako izgleda dijagnostička obrada

Liječnik će najprije razgovarati s osobom i članovima obitelji o tome koliko dugo traju simptomi, kako izgledaju i koliko utječu na svakodnevicu. Nakon toga slijedi procjena kognitivnih funkcija, uključujući pamćenje, pažnju, govor i mišljenje.

Obrada može uključivati:

• neurološki pregled
• kratke testove pamćenja i mišljenja
• laboratorijske nalaze CT ili MR mozga
• procjenu emocionalnog stanja i drugih mogućih uzroka tegoba

Cilj nije samo potvrditi postoji li demencija, nego otkriti koja je bolest u podlozi i postoje li promjene koje se mogu liječiti ili ublažiti.

Tko ima veći rizik

Rizik za razvoj demencije raste s godinama, ali godine nisu jedini faktor. Na pojavu mogu utjecati obiteljska sklonost, šećerna bolest, povišen krvni tlak, pušenje, manjak kretanja i drugi kardiovaskularni rizici.

To ipak ne znači da će svaka starija osoba razviti demenciju. Mnogi ljudi i u poznim godinama zadržavaju očuvane kognitivne sposobnosti. Problem nastaje kad se jave trajne i uočljive promjene koje odstupaju od ranijeg funkcioniranja.

Što pomaže nakon dijagnoze

Iako se mnoge demencije ne mogu potpuno izliječiti, rana dijagnoza može puno pomoći. Kod nekih bolesnika postoje terapije koje mogu ublažiti simptome ili usporiti napredovanje bolesti kroz određeno vrijeme.

Osim lijekova, važnu ulogu imaju i svakodnevne mjere:

jasna rutinapodsjetnici i dobra organizacija prostoraredovita tjelesna aktivnostmentalna stimulacijakvalitetna prehranadovoljno snapodrška obitelji i njegovatelja

Kad osoba što dulje zadrži sigurnu razinu samostalnosti, lakše podnosi promjene koje bolest donosi.

Zašto rano prepoznavanje ima toliku važnost

Ako se prvi simptomi prepoznaju na vrijeme, lakše je organizirati medicinsku pomoć, svakodnevnu podršku i plan daljnje skrbi. Rano otkrivanje pomaže i razlikovati demenciju od drugih stanja koja mogu imati slične simptome.

To je važno i za samu osobu i za obitelj. Kad se na vrijeme razumije što se događa, lakše je prilagoditi dom, rutinu, komunikaciju i očekivanja. Uz to, neke osobe mogu dulje zadržati bolju kvalitetu života ako se s mjerama pomoći krene ranije.

Kada odmah potražiti pomoć

Neke promjene traže hitniju liječničku procjenu, osobito ako nastupe naglo. Odmah treba potražiti pomoć ako se jave:

• iznenadna zbunjenost
• nagla promjena svijesti ili ponašanja
• iznenadne teškoće govora
• slabost jedne strane tijela
• novi poremećaji hoda
• halucinacije koje ugrožavaju sigurnost
• nemogućnost uzimanja hrane, tekućine ili lijekova

Takvi simptomi ne moraju značiti samo demenciju. Mogu upućivati i na druga ozbiljna ili hitna stanja.

Život s demencijom i podrška obitelji

Život s demencijom mijenja ritam cijele obitelji. Kako bolest odmiče, potrebno je sve više strpljenja, prilagodbe i razumijevanja. Pomaže smirena komunikacija, kratke i jednostavne upute te izbjegavanje rasprava koje dodatno zbunjuju oboljelu osobu.

Podrška je potrebna i članovima obitelji, jer dugotrajna skrb zna biti fizički i emocionalno iscrpljujuća. Dobra organizacija njege, pravodobne informacije i uključivanje liječnika često olakšavaju svakodnevicu.

Može li TMS pomoći kod demencije

Transkranijalna magnetska stimulacija, odnosno TMS, istražuje se kao dodatna i neinvazivna terapijska mogućnost za kognitivne simptome kod Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije. Kod repetitivnog TMS-a magnetski impulsi usmjeravaju se na određene moždane regije povezane s pažnjom, učenjem i pamćenjem.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da kod dijela bolesnika može doći do kratkotrajnog poboljšanja nekih kognitivnih funkcija. Najčešće se ispituje stimulacija područja uključenih u pažnju, planiranje i mreže važne za pamćenje. Rezultati zasad djeluju obećavajuće, osobito u blagoj i umjerenoj fazi Alzheimerove bolesti.

Ipak, važno je ostati realan. TMS se trenutno ne smatra standardnim liječenjem demencije i nije dokazano da zaustavlja neurodegenerativni proces. Može se razmatrati kao dodatna opcija u pažljivo odabranih osoba, uz specijalističku procjenu i jasno postavljena očekivanja.