Reumatoidni artritis je upalna autoimuna bolest koja se manifestira bolovima i oteklinama u zglobovima, jutarnjom ukočenosti zglobova, umorom, povišenom tjelesnom temperaturom, a u laboratorijskim nalazima karakteristično je povišenje upalnih parametara te prisustvo reumatoidnog faktora i anticitrulinskih protutijela. Kod reumatoidnog artritisa najčešće su zahvaćeni mali zglobovi šaka i stopala, ručni zglobovi i koljena, ali mogu biti zahvaćeni i ostali zglobovi. Napredovanjem bolesti dolazi do razaranja zglobne hrskavice i subhondralne kosti što dovodi do bolova, upale i otekline zglobova. Ako se na vrijeme ne dijagnosticira i ne liječi dolazi do deformiteta zglobova i visoka je stopa invaliditeta.
Reumatoidni artritis kao i druge sistemske autoimune bolesti osim zglobova može zahvatiti i unutarnje organe (srce, pluća, bubreg), oko, kožu, živčani sustav.
Liječenje se zasniva na primjeni imunosupresivnih lijekova kao što su glukokortikoidi, metotreksat, leflunomid, salazopirin. U zadnje vrijeme odlični rezultati postižu se primjenom "pametnih" bioloških lijekova (anti-TNF alfa lijekovi, rituksimab, tocilizumab).
Izuzetno je važno rano otkrivanje bolesti te redovito praćenje od strane specijaliste reumatologa.