Ultrazvuk srca ili ehokardiografija je slikovna pretraga srca kojom se može dobiti informacija o izgledu i funkciji različitih srčanih struktura. Metoda je bezbolna, neškodljiva, bez rizika i kontraindikacija te se može više puta ponavljati. Iz tog razloga je vrlo pogodna za praćenje srčanih bolesti kroz dulje vrijeme. Izvodi se tako da se ultrazvučna sonda (koja je veličine manjeg mobitela) prisloni na grudni koš bolesnika koji leži na lijevom boku ili leđima. Istovremeno liječnik na ekranu aparata može vidjeti različite dijelova srca, izmjeriti veličinu te procijeniti njihovu funkciju.
Na primjer, mogu se dobiti slijedeće informacije:
- dimenzije srčanih struktura (obje pretklijetke i klijetke, debljina srčanog mišića, promjer uzlazne aorte)
- ukupna snaga srčanog mišića, ali i segmentalni poremećaji kontraktilnosti koji se mogu javiti u bolesnika s bolešću koronarnih arterija
- srčani zalisci (izgled i funkcija odnosno eventualno suženje ili propuštanje zaliska)
- pregrade između pretklijetke i klijetke i postojanje drugih prirođenih srčanih mana
- stanje srčane ovojnice odnosno perikarda
- prisustvo neželjenih tvorbi unutar srčanih šupljina (ugrušci, dobroćudni ili zloćudni tumori)
Ovom pretragom se ne mogu direktno dobiti informacije o eventualnim suženjima koronarnih arterija. Za to postoje u kardiologiji druge indirektne metode (testovi opterećenja, npr. ergometrija) ili direktne metode (invazivna – koronarografija ili neinvazivna – MSCT koronarografija). Međutim, ehokardiografijom se mogu dobiti neprocjenjive informacije o stanju srčanog mišića i zalistaka kod bolesnika s koronarnom bolešću (angina pektoris ili preboljeli infarkt), što ima neizostavnu ulogu u ispravnom donošenju odluke o daljnjem liječenju.