Kontaktni nealergijski dermatitis (Dermatitis e contactu non allergica) (sinonimi: toksični; iritativni dermatitis) je upala kože koja je posljedica oštećenja površinskog sloja (epidermisa) nastalih nakon kontakta s toksičnim čimbenicima, u čemu ne sudjeluju imunosni mehanizmi. Ovaj nealergijski oblik može biti akutni i kronični, a učestaliji je od kontaktnoga alergijskoga dermatitisa.
Akutni nealergijski dermatitis je naglo nastala upalna reakcija kože uzrokovana dodirom s vanjskim, toksičnim čimbenicima koji oštećuju površinski dio kože (tj. zaštitni sloj i gornje dijelove epidermisa) bez sudjelovanja imunosnih mehanizama. Toksična oštećenja kože uzrokuju različiti čimbenici, najčešće kemijske tvari, kao što su npr. jake kiseline i lužine, organska otapala (benzin, aceton, ksilol, benzol), fototoksične tvari, fizikalni utjecaji (ultraljubičaste, ionizirajuće i laserske zrake) itd. Klinički, promjene nastaju na dijelovima kože koja su bila u doticaju sa škodljivim tvarima kao oštro ograničene promjene. Ovisno o koncentraciji tvari, duljini izlaganja i reaktivnoj sposobnosti kože, razlikuju se početni eritematoznitozni (crveni) /edematozni stadij sa promjenama kože, vezikulozni/bulozni stadij sa mjehurićima, te madidirajući stadij sa vlaženjem. Zatim započinju procesi obnove karakterizirani pojavom krasta (krustozni stadij) i ponovnog stvaranja rožnatog sloja (skvamozni stadij s ljuštenjem). Dijagnoza se postavlja na anamnestičkim podacima i kliničkoj slici, a može se učiniti i histološka analiza. Epikutani test na standardnu seriju alergena je negativan.
Kronični nealergijski kontaktni dermatitis nastaje kao posljedica ponavljanih utjecaja blagih iritansa na kožu, pri čemu je za oštećenje kože potrebno ponavljano djelovanje štetnih učinaka. Nastanak bolesti mogu potaknuti sva sredstva koja uzrokuju akutni nealergijski dermatitis (deterdženti, cement, katran i dr.) koja mogu u malim koncentracijama, uslijed ponavljanih utjecaja, zbrajanjem učinka uzrokovati kronično oštećenje epidermisa. Posljedično, postepeno se mijenja koža, oštećuje se i uklanja zaštitnu barijeru kože (površinski lipidni zaštitni film na površini rožnatog sloja, kiseli pH tog filma, struktura rožnatog sloja). Takvo oštećenje može uzrokovati i voda (učestalo dugotrajno kupanje, tuširanje, rad u vodi), pa je češći u domaćica. Promjene su učestalije u osoba sa suhom kožom (npr. u starijih osoba) i nasljednim bolestima (npr. atopijski dermatitis, ihtioza). Klinički, na dijelovima kože koja su najizloženija navedenim utjecajima (šake) koža je suha, crvena, vidljiva je lihenifikacija, te ljuštenje i raspukline te svrbež. Promjene najčešće nastaju asimetrično na vanjskim stranama šaka i podlaktica, u dešnjaka češće na desnoj ruci i u većini slučajeva su neoštro ograničene. Bolest je učestalija u nekih zanimanja - u frizerki, čistačica, konobarica i sličnih zvanja mogu biti predstadij profesionalne bolesti kože. U medicinskog osoblja najčešći iritansi su deterdženti, dezinficijensi, lijekovi, gumene rukavice, sapuni, vlažni oblozi itd.
Dijagnoza se postavlja na temelju anamnestičkih podataka i kliničke slike, a može se raditi i biopsija s histološkom analizom. Epikutani (patch) testovi na standardnu seriju alergena su negativni. U dijagnostičke svrhe je korisno provođenje testa ispitivanja otpornosti kože prema alkalijama (test alkalne rezistencije), mjerenje evaporacije kože (TEWL) i određivanje pH kože.