Dijagnoza urtikarije se postavlja na temelju kliničke slike, detaljnih anamnestičkih podataka, alergoloških testova, traženju žarišta (kad je indicirano) i dr. Kod urtikarija se tek iznimno (radi isključenja drugih bolesti) radi biopsija i histološka analiza uzorka.
Kod akutnih oblika alergijske urtikarije, česti alergeni su: antibiotici (penicilini i cefalosporini, te mnogi drugi); nutritivni alergeni (ribe, rakovi, jagode, orasi, citrusi, kikiriki, grah, grašak, jaja, sirevi i dr.); nesteroidni antireumatici (acetilsalicilna kiselina i ostali lijekovi iz skupine NSAID); analgetici, sedativi i hipnotici; kemoterapijska sredstva (sulfa-spojevi); alergeni insekata; svježa krv i plazma; hormoni (inzulin, ACTH); serumi i cjepiva, inhalacijski alergeni (npr. peludi korova, trava, stabala, kućna prašina) i pripravci za alergološka testiranja i dr.
Kod urtikarije kroničnog tijeka, u oko 50% slučajeva nije moguće utvrditi pravi uzrok bolesti. U etiologiji je potrebno uzeti u obzir navedene čimbenike kao u akutne urtikarije, te poremećaje u probavnom sustavu (gastritis, kolitis, enteritis, bolesti jetre, poremećaj crijevne flore), fokalne infekte, psihogene čimbenike, endokrinološke poremećaje i dr. U slučaju da se uzrok ne otkrije, takva urtikarija se naziva kronična spontana ili idiopatska urtikarija (smatra se da čini oko 60-75% slučajeva bolesti).
U dijagnostici nealergijske urtikarije ispituje se javljanje prethodno navedenih faktora i žarišta kao mogućeg uzroka bolesti, a kod alergijskih urtikarija je ključna alergološka obrada. Slijed pretraga je usmjeren anamnestičkim podacima i općim stanjem bolesnika.
Dijagnoza se postavlja na temelju detaljne anamnestičkih podataka, kliničke slike, alergoloških kožnih testova (koji se izvode u remisiji), testa karencije (svakodnevno izbjegavanje unosa antigena), ekspozicijskog testa (primjena alergena u kontroliranim uvjetima uz oprez), određivanja uk. i spec. IgE, određivanja triptaze iz mastocita i eozinofilnog kationskog proteina, te provokacijskim testovima (uz oprez), CAST-ELISA. Ponekad se izvodi biopsija radi histološke analize kože (osobito kod trajanja urtika dulje od 24 sata). Najčešće se izvode kožni alergijski testovi kojima je cilj dokazati alergijsku reakciju tipa I (tj. alergen vezan preko IgE-a na mastocite) koja se manifestira pojavom urtikarijske reakcije na mjestu dodira s alergenom. Prednost kožnih testova je jednostavnost, istovremeno testiranje nekoliko alergena, brzo dobivanje rezultata i niska cijena, ali je važno da se provode u remisiji i kad osoba ne uzima lijekove koji inhibiraju alergijsku reakciju (npr. antihistaminici). Najčešće se provodi PRICK i SCRATCH test, a ponekad i intradermalni test.