Atopijski dermatitis (AD) je kronična, klinički raznolika dermatoza sa pojavom svrbeža uvjetovana genetskom predispozicijom sa sklonošću alergiji na različite alergene (pretežno po I. tipu) koja je često udružena s drugim atopijskim bolestima. Pokazalo se da je AD u porastu u Europi pa je tako prevalencija oko 20%. U oko 80% bolesnika bolest se pojavi prije prve godine života, a njih 2% nakon 20. godine života. Učestalost bolesti u industrijski razvijenim zemljama je u stalnom porastu. U djece je AD najčešća rana, reverzibilna manifestacija atopije, karakterizirana periodičnim pogoršanjima. Oko 40% djece s AD-om oboli od bronhalne astme u kasnijoj dobi. Bolest nastaje kao rana alergijska reakcija (tip I) na niz inhalacijskih (iz zraka) i nutritivnih alergena (iz hrane) koja se odvija posredstvom IgE-a čija je vrijednost povišena u većine oboljelih. Utvrđeno je da su osobe, osobito djeca, genetski sklone takvim reakcijama radi svoje genetski određene atopijske konstitucije. Najčešći alergeni koji potiču kožne promjene i dovode do pogoršanja u bolesnika s AD-om su: inhalacijski alergeni (npr. peludi korova, stabala, trava, kućna prašina, grinje) i nutritivni (npr. kravlje mlijeko, jaja - u djece osobito bjelanjak, kikiriki, soja, brašno, riba). Dokazan je i štetan utjecaj infekcija (Staphylococcus, Streptococcus, dermatofiti, Candida sp., herpes simpleks), klimatskih utjecaja (pogoršanja zimi), odjeće (sintetika, vuna), psihološkog stresa itd. Bolest je patogenetski uglavnom potaknuta alergijskim reakcijama tipa I (posredovane IgE-om), a sudjeluju i kasne (IV. tipa) alergijske reakcije preosjetljivosti na kontaktne alergene (stanična imunost). Iako je u većine oboljelih povišen IgE, razlikuje se ekstrinzični oblik bolesti (s povišenim IgE-om i udružen s drugim atopijskim bolestima) i intrinzični oblik AD-a (bez povišenog IgE-a i bez povezanosti s ostalim atopijskim bolestima).
Karakteristične značajke bolesti su svrbež, promjene u vidu ekcema kože (u odraslih pojačan crtež kože, tj. lihenifikacija pregiba, u dojenčadi i male djece pretežno na licu i vanjskim stranama udova), postojanje atopije (alergije) u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi te kronično-recidivirajući (dugotrajniji) tijek bolesti. U odraslih bolesnika koža je najčešće u cijelosti suha uz svrbež, a promjene nastaju na unutrašnjim stranama i pregibima velikih zglobova, zatiljku, vjeđama, čelu, licu, predjelima zglobova šaka, vanjskim stranama dlanova i tabana. Na takvoj koži se mogu pojaviti akutne promjene - eritematozne (crvene) papule i plakovi, ogrebotine tj. ekskorijacije kao posljedica grebanja, erozije, gnojne promjene/piodermizacija i kruste te kronične promjene (naglašen crtež kože - lihenifikacija, bolne raspukline dlanova i prstiju, ispadanje vanjskog ruba obrva, periorbitalne (oko očiju) pigmentacije, Dennie-Morganov znak u vidu infraorbitalnih nabora, promjene tipa pityriasis alba). U bolesnika su češće i komplikacije (bakterijske, gljivične i virusne infekcije, kontaktni alergijski dermatitis i dr.). Ponekad se promjene vide na koži bradavica dojki (nipple dermatitis), vulvi, prstima šaka i stopala (pulpitis sicca) i usnicama (lip dermatitis). U osobito teških oblika promjene su generalizirane, a moguće je i zahvaćanje kože cijelog tijela (prijelaz u eritrodermiju). Većina bolesnika navodi da se svrbež pojačava kod znojenja. Sa bolesti kože su često udružene promjene kao što je bijeli dermografizam, ichthyosis vulgaris, keratosis follicularis, ponekad katarakta i dr.
S obzirom na tijek bolesti i prognozu, pokazalo se da u oko 40% bolesnika dolazi već u djetinjstvu do djelomične ili kompletne remisije bolesti, ali s mogućim pogoršanjima u odrasloj dobi. U mnogih osoba bolest traje 15-20 godina, ali obično ne u teškom obliku. U 30-50% osoba se može razviti alergijska astma ili alergijski rinokonjunktivitis.
Dijagnostika atopijskog dermatitisa
Dijagnoza atopijskog dermatitisa se temelji na anamnezi (postojanje osobne atopijske manifestacije ili u obitelji), karakterističnoj kliničkoj slici i pozitivnim alergološkim testovima. U dijagnozi se još uvijek preporučuju kriteriji Hanifina i Rajke iz 1980. god. prema kojima postoje glavni i sporedni kriteriji za dijagnozu atopijskog dermatitisa. Kao 4 glavna kriterija se navode svrbež, karakteristična klinička slika (ovisna o dobi bolesnika) sa zahvaćenošću lica i ekstenzornih strana udova u dojenčadi i male djece, a u odraslih lihenifikacija kože pregiba, pozitivna osobna ili obiteljska atopijska anamneza te kronično-recidivirajući tijek bolesti. Među tim dijagnostičkim kriterijima je važna povišena vrijednost IgE-a u serumu (krvi) (u 60-80% bolesnika), pozitivne reakcije u kožnim testovima (PRICK TEST) na inhalacijske i nutritivne alergene, konzervanse i aditive, te kontaktne alergene (PATCH TEST).