Acne vulgaris su česta dermatoza koja prema podatcima iz literature u zapadnim industrijski razvijenim zemljama pogađa oko 80% stanovništva. Bolest započinje pretežito tijekom puberteta u dobi između 10. i 14. godine života, uz postupnu regresiju promjena do 25. godine života. Kod 4% muškaraca i 13% žena umjesto regresije dolazi do postupnog pogoršanja bolesti tijekom dvadesetih godina. Kod nekih bolesnika prve promjene se mogu javiti i tijekom mlađe odrasle dobi (do 25. godine života), a također mogu biti dugotrajne (persistentne akne) koje su prisutne i tijekom četvrtog i petog desetljeća života. Acne vulgaris podjednako su učestale u oba spola. Kod muškaraca akne su češće težeg oblika nego kod žena, a raniji početak acne vulgaris povezan je sa težom kliničkom slikom.
Acne vulgaris su bolest koja nastaje kao rezultat međusobnog utjecaja nekoliko činbenika. Činbenici koji utječu na nastanak acne su: folikularna epidermalna hiperproliferacija što rezultira pojavom mikrokomedona, a zatim i komedona, povećana produkcija sebuma, upala, promjene mikrobne flore i imunološki procesi.
Povećana produkcija sebuma i folikularna hiperkeratoza stvaraju uvjete za povećanu produkciju Propionbacterium acne. P. acne potiče upalne procese pojačanom proliferacijom i pojačanim bakterijskim metabolizmom koji ima proupalnu aktivnost. Uslijed upalnih promjena, leukociti zaposjedaju zid folikula te dolazi do njegove rupture. Sadržaj komedona, keratin i dijelovi vlasi, dolaze u kontakt s okolnim tkivom, što uzrokuje nastanak upale stranog tijela. Upala može biti ograničena, ali i dovesti do stvaranja abscesa i fistula.
Klinička slika acne tijekom bolesti može se manifestirati kao blage komedone acne bez upalnih promjena do teškog oblika bolesti uz brojne upalne promjene, stvaranje ožiljaka te povišenih vrijednosti laboratorijskih nalaza te febrilitetom. Acne vulgaris je bolest koja često ostavlja i trajne estetske posljedice u vidu ožiljaka koji mogu biti u razini kože, atrofični, hipertrofični pa sve do stvaranja keloida. Acne vulgaris mogu biti prisutne na licu, vratu, leđima, predjelu dekoltea te na nadlakticama.
Liječenje bolesti ovisi o kliničkom stadiju, a usmjereno je na glavne činbenike u patogenezi bolesti – liječenje hiperseboreje, komedolizu ili keratoliza i antiinflamatorno djelovanje.
Cilj liječenja je spriječavanje stvaranja ožiljaka, smanjenje trajanja bolesti i smanjenje psihološkog stresa koju bolest uzrokuje. Liječenje treba započeti što ranije.
U liječenju se koriste lokalni i sistemni lijekovi – lokalni retinoidi i antibiotici kod blagih oblika bolesti te antibiotici, antiandrogeni, antagonisti aldosterona i isotretinoin per os u umjereno teškim i teškim oblicima bolesti. Uz lijekove, radi postizanja što boljeg rezultata liječenja, koriste se i kozmeceutici te odgovarajuća dekorativna ili kamuflažna kozmetika.
Prilikom procjene težine bolesti treba uzeti u obzir trajnost upalnih promjena, prisustvo trajnog eritema, procjenu ožiljaka i hiperpigmentacija, postojanje sekrecije iz promjena, odgovor na dosadašnje terapije te psihološki utjecaj bolesti.
Ovisno o težini kliničke slike te o odnosu bolesnika s acne vulgaris prema bolesti, acne mogu uzrokovati psihološke poteškoće koje se mogu očitovati kao narušeni odnosi s okolinom, smanjenje samopoštovanja i povlačenje u sebe. Kao posljedica navedenog, bolesnici s acne vulgaris mogu imati promijenjenu kvalitetu života.

Prim.dr.sc. Ines Sjerobabski Masnec, dr.med.