Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću – ADHD (od engl. Attention Deficit Hyperactivity Disorder) jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja dječje i adolescentne dobi, a obilježava ga : hiperaktivnost, impulzivnost i nedostatak pažnje. Iako se simptomi javljaju u najranije dječje doba, obično se problem uočava polaskom u vrtić ili školu . Uzrok poremećaja još uvijek nije otkriven . Ulogu bi mogli imati nepovoljni okolinski čimbenici, utjecaj nasljeđa i različite promjene mozga koje se mogu otkriti suvremenim pretragama ( CT, MR, EEG). Najbolji rezultati u liječenju djece s ADHD-om postižu se istovremenom primjenom odgovarajućih lijekova i različitih psihosocijalnih i psihoedukacijskih pristupa.
     Procjenjuje se da ADHD ima do 10% školske djece, dječaci imaju četiri puta češće ADHD . Kod dječaka je češće prisutna hiperaktivnost i impulzivnost, dok djevojčice imaju više teškoća u održavanju pažnje. Zbog toga se teškoće djevojčica kasnije prepoznaju što im uskraćuje pravodobno liječenje.
     Za postavljanje dijagnoze ADHD-a važno je dobro uzeta anamneza koja je usmjerena na sve potencijalne rizične čimbenike u tijeku trudnoće i porođaja, kao i cjelokupnog psihomotornog razvoja djeteta. Opći pedijatrijski i neurološki pregled trebao bi potvrditi ili isključiti i druge neuropsihološke poremećaje koji se mogu javljati istovremeno sa ADHD-om kao što su epilepsija ( npr. Landau – Kleffner ), poremećaji spavanja i ponašanja, tikovi, depresija, anksioznost ili poremećaj socijalizacije. U rijetkim slučajevima potrebna je i šira klinička obrada radi isključivanja endokrinoloških i neurodegenerativnih bolesti koje mogu imati simptome slične onima kod ADHD-a.
     Uz tri ključna simptoma u ADHD-u : teškoće u održavanju pažnje, hiperaktivnost i impulzivnost mogu se javiti : slaba sposobnost rješavanja problema, nekonzistentnost ponašanja, promjene raspoloženja, emocionalna preosjetljivost, nizak prag tolerancije i poteškoće u ostvarivanju dugoročnih ciljeva.
     Djeca sa ADHD – om znaju kako se treba ponašati i općenito znaju što se od njih očekuje u određenoj situaciji, ali problem nastaje u trenutku kada moraju kontrolirati određena ponašanja kako bi zadovoljili zahtjevima situacije.
     Kad djeca s ADHD – om rade nešto što ne uključuje uporabu izvršnih funkcija, podražaji iz okoline ih neće smetati ni manje ni više nego bilo koga drugog. To je razlog zbog kojeg se mogu satima igrati na playstationu dok je pisanje domaće zadaće veliki problem. Važno je naglasiti da su poteškoće u izvršnim funkcijama samo razvojno zakašnjenje, a ne njihova potpuna odsutnost. Djeca s ADHD – om to mogu, samo ne tako dobro kao što bi trebali u skladu sa svojom dobi i stupnjem razvoja.

Liječenje ADHD-a

     Najučinkovitiji liječenje je psihosocijalni pristupi i farmakoterapija, sa preporukom njihove kombinacije. Uvijek treba započeti psiho-socio-edukativnim pristupima, a samo uz jasnu kliničku indikaciju i samo pod kontrolom liječnika , mogu se primjeniti i različiti lijekovi.

Prim.dr.sc.med. Ljiljana Popović Miočinović,
neuropedijatar