Novosti i događanja
  • Mi brinemo o Vašem zdravlju, vremenu, udobnosti i mogućnostima

  • Mi brinemo o Vašem zdravlju, vremenu, udobnosti i mogućnostima

  • Ljubaznost, razumijevanje, povjerenje, brza obrada na jednom mjestu

  • Ljubaznost, razumijevanje, povjerenje, brza obrada na jednom mjestu

  • Profesionalnost, diskrecija, ekspeditivnost, poštovanje dostojanstva pacijenta

  • Mi brinemo o Vašem zdravlju, vremenu, udobnosti i mogućnostima

  • Mi brinemo o Vašem zdravlju, vremenu, udobnosti i mogućnostima

  • Profesionalnost, diskrecija, ekspeditivnost, poštovanje dostojanstva pacijenta

Unutarnje i vanjske manifestacije: što zapravo gledamo

Depresivna raspoloženja kod muškaraca nerijetko prolaze ispod radara jer se češće očituju kroz “vanjske” reakcije nego kroz klasične slike tuge i povlačenja. Umjesto otvorenog govora o osjećajima, vide se promjene koje djeluju kao problem ponašanja: impulzivnost, pretjerano riskiranje, izbjegavanje bliskosti, zloporaba alkohola ili drugih supstanci. Takvi obrasci lako se pripišu “karakteru” ili “lošoj fazi”, iako iza njih mogu stajati isti mehanizmi kao i kod tiših, internaliziranih simptoma.

Kad govorimo o depresivnim stanjima, razlikujemo interno usmjerene znakove koje pacijent osjeća (tuga, bezvoljnost, anksioznost, manjak koncentracije, gubitak interesa) i eksterne reakcije koje vide drugi (npr. izljevi bijesa, gubitak apetita, promjene sna, somatizacija — glavobolje, pritisak u prsima, bolovi u mišićima). Ovi vanjski znakovi učestaliji su kod mladića već od adolescencije, pa se promjene raspoloženja često etiketiraju kao “poremećaji ponašanja”, umjesto da se prepoznaju kao psihička patnja. Kod mnogih osoba naglasak je na tjelesnoj slici: umor, stezanje, ubrzan puls i probavne smetnje prikrivaju emocionalne sadržaje, pa se izostavi povezivanje sa širim obrascem simptoma.

Zašto se signali pogrešno tumače

Društveni pritisci i očekivanja od “muške uloge” potiču potiskivanje emocija. Mnogi muškarci odrastaju s porukama da su ranjivost i plač “zabranjeni”, pa se umjesto tuge javljaju razdražljivost ili bijeg u posao, ekran ili treninge. Kad je temeljni problem iz depresivnog spektra prisutan, brojni su “prekidači” u svakodnevnim situacijama: konflikti u odnosima, pritisak rokova, financijska neizvjesnost. U takvim okolnostima često se aktiviraju strahovi od neuspjeha, odbacivanja ili gubitka kontrole, a osoba posegne za kratkotrajnim olakšanjem koje dugoročno održava poteškoću.

Zbunjivati mogu i tjelesna očitovanja: kronični umor, promjene apetita, nesanica. Umjesto povezivanja s raspoloženjem i anksioznim stanjima, mnogi sve pripišu “stresu” ili “lošem snu”, što odgađa traženje pomoći i produbljuje obrazac poremećaja.

Kad se tjeskoba i depresija isprepletu

Nerijetko se depresivna raspoloženja preklapaju s komponentama tjeskobe. Kod muškaraca se često vidi mješavina potištenosti i tjeskobnih napetosti: zgrčeno tijelo, unutarnji nemir, brza razdražljivost, izbjegavanje društvenih situacija te crni scenariji koji se vrte u glavi. Takva kombinacija stvara dojam stalne pripravnosti, kao da je organizam “zaglavio” u alarmu.

Kod nekih se razvije obrazac u skladu s kriterijima anksioznog poremećaja: pojačana pobuđenost, paničniji napadi, pretjerano provjeravanje, izbjegavanje specifičnih okidača. Osjećaji gubitka kontrole i pojačanog srčanog rada lako se interpretiraju kao “nešto fizičko”, pa se pomoć često prvo traži kod liječnika opće prakse. Važno je razumjeti da su i tjeskobne i depresivne poteškoće vrlo česte i liječenjem znatno ublažive.

Kako razlikovati tjeskobne od depresivnih obrazaca

Dominantna tjeskoba: napetost u tijelu, ubrzane misli, predviđanje najgorih ishoda, oslanjanje na sigurnosna ponašanja (provjeravanje, izbjegavanje). Strahova je mnogo oko budućih situacija.Dominantna depresivnost: oskudnija energija, povučenost, osjećaja bezvrijednosti, pesimizam, otežano donošenje odluka. Reakcije su “spuštene”, a inicijativa slaba.Preklapanje: izmjena razdražljivosti i klonulosti, oscilacije ritma spavanja, somatski simptomi bez jasnog nalaza. Mnoge osobe prelaze iz anksioznih vrhunaca u “pad” raspoloženja tijekom istog tjedna.

Kako prepoznati što se mijenja

Bliski ljudi često prvi uoče da “nešto nije kako treba”. Ako ste partner, prijatelj ili član obitelji, promatrajte skup obrazaca, a ne pojedinačan signal.

Moguće promjene uključuju:

nagle eksplozije ili “kratak fitilj” umjesto otvorenog izražavanja osjećajapovlačenje iz druženja i izbjegavanje situacija koje su prije donosile zadovoljstvopojačana konzumacija alkohola ili drugih supstanci kao način nošenja s napetošću i strahovimatjelesne smetnje bez jasnog medicinskog objašnjenja (glavobolje, probavne tegobe, stezanje u prsima)promjene u snu i apetitu, oscilacije energije tijekom danacinizam, bezvoljnost i gubitak motivacije, uz izostanak razgovora o vlastitim osjećajimapreokupacija poslom, pretjerani trening ili gaming kao bijeg od unutarnjeg tereta

Ako prepoznajete više navedenih simptoma kroz nekoliko tjedana, riječ je o uzorku koji zaslužuje pažnju.

Rizični čimbenici i zaštitni stupovi

Rizično: kronični stres na radu, nepredvidive financijske situacije, neriješeni konflikti u obitelji, raniji traumatski događaji, pretjerano oslanjanje na alkohol ili stimulanse, izolacija bez povjerljivih odnosa.Zaštitno: redovit san, umjerena tjelesna aktivnost, socijalna povezanost, svrhovite aktivnosti, vještine regulacije emocija, podrška iz obitelji ili od kolega. Ovi elementi smanjuju intenzitet simptoma i štite od pogoršanja stanja.

Muškarci i traženje podrške: što stoji na putu

Mnogi se muškarci javljaju kasnije jer im je neugodno govoriti o unutarnjim stanjima, a dodatno ih koče poruke poput “saberi se” ili “proći će samo od sebe”. Time se, nažalost, produbljuju obrasci koji održavaju problem: izbjegavanje razgovora, sram vezan uz emocije i korištenje kratkoročnih “gasitelja požara”.

Koristan je drugačiji okvir: umjesto etiketa, fokus na konkretnim teškoćama u svakodnevici. Primjerice, “imam sve učestalije napete reakcije na poslu”, “primjećujem da me tjeskobe vode u izolaciju”, “u odnosima me preplavljuje osjećaj besmisla”. Takve rečenice otvaraju vrata promjeni bez samookrivljavanja.

Prvi koraci koji realno pomažu

Normaliziraj iskustvo: i kod anksioznosti i kod depresivnih stanja govorimo o čestim, liječenjem umanjivim poteškoćama, a ne o “karakternim manama”.Uvedi male, mjerljive promjene: san u isto vrijeme, lagana fizička aktivnost 3–4 puta tjedno, ograničenje alkohola i kofeina; sve to smanjuje reaktivnost živčanog sustava.Razgovor bez presude: s pouzdanom osobom podijeli što se događa. Imati svjedoka vlastitih osjećaja često donosi olakšanje i jasniju sliku.Stručno vodstvo: psihoterapija pomaže razumjeti obrasce i razviti alate. Kod izraženijih simptoma korisna je i procjena psihijatra, osobito ako sumnjaš na kombinaciju depresivnih i anksioznih poremećaja.Plan za “teške dane”: unaprijed dogovori što činiš kad osjetiš pogoršanje (kratka šetnja, poziv bliskoj osobi, vježba disanja 4-6, strukturiranje dana). Pripremljenost smanjuje intenzitet strahova u zahtjevnim situacijama.

Kada potražiti stručnu pomoć

kad su promjene prisutne već nekoliko tjedana i narušavaju posao, odnose ili brigu o sebiako se pojave misli o bezvrijednosti ili oduzimanju životakod paničnijih napada i jake somatske napetosti koji ne popuštajukad pokušaji samopomoći ne donose pomak ili kad se povremene tjeskobe pretvaraju u gotovo svakodnevni obrazac

Rana procjena olakšava razlikovanje između izoliranih epizoda i širih poremećaja raspoloženja ili anksioznih poremećaja te otvara put učinkovitijem tretmanu.

Kako se liječi depresija kod muškaraca

Prvi izbor je psihoterapija prilagođena specifičnim potrebama muškaraca, uz mogućnost farmakoterapije — najčešće antidepresivima (npr. SSRI/SNRI skupine). Ako antidepresivi ne djeluju zadovoljavajuće, terapiji se može dodati i klinički dokazano učinkovita, neinvazivna metoda liječenja depresivnih simptoma: TMS — transkranijalna magnetska stimulacija.

Što pomaže u praksi:

psihoterapijski pristupi: kognitivno-bihevioralne tehnike za rad na mislima i ponašanjima, ACT za odnos prema neugodnim osjećajima, interpersonalna terapija za obrasce u odnosima, psihoedukacija o tjeskobnim i depresivnim mehanizmimafarmakoterapija: individualno doziranje, praćenje učinka i nuspojava, po potrebi augmentacija (npr. atipični antipsihotik u niskoj dozi ili stabilizator raspoloženja)TMS: serije kratkih sesija (obično 20–30 minuta, 4–6 tjedana), ciljano djelovanje na moždane mreže raspoloženja, dobar sigurnosni profil i mogućnost nastavka svakodnevnih aktivnosti odmah nakon tretmana

Kombinacija pristupa često je najkorisnija, osobito kada se depresivnost udružuje s elementima anksioznosti ili s anksioznim poremećajima.

Što partneri i obitelj mogu učiniti

ponuditi konkretnu, neosuđujuću pomoć (“Hajdemo u šetnju nakon posla”, “Mogu te odvesti na prvi termin”)normalizirati emocije, umjesto savjeta “budi jak”: priznati intenzitet osjećaja i dati vremenapoduprijeti rutinu: zajednički obroci, higijena sna, planiranje malih ugodnih aktivnostiprepoznati rane znakove pogoršanja i dogovoriti “signal” za teže daneizbjegavati minimaliziranje (“ima i gore”) i poruke koje pojačavaju sram ili strahove

Radno mjesto i mentalno zdravlje

Ritam rada, rokovi i hijerarhijski pritisci česti su okidači. Korisno je:

pregovarati o prioritetima i granicama (blokovi rada bez prekida, pauze)smanjiti prekovremeni rad dok se simptomi ne stabilizirajukoristiti kratke tehnike regulacije: izdahnuti duže nego udahnuti, “uzemljavanje” kroz osjetila, mikro-šetnjeinformirati nadređene o funkcionalnim ograničenjima bez ulaska u detalje dijagnoza; cilj je sigurnije radno okruženje, ne etiketiranje

Plan za krizne situacije

napisati popis ranih znakova (npr. nesanica, pojačana razdražljivost, valovi tjeskobe) i što tada učinitipripremiti kontakte: jedna bliska osoba, jedan stručnjak, broj hitnih službidogovoriti “korake od 15 minuta”: kratka aktivnost, hidratacija, kontakt s osobom od povjerenja, lagani obrokukloniti pojačivače pogoršanja (alkohol, preopterećujući sadržaji) barem 48 sati kad se stanje zaljulja

Kada se na poteškoće gleda kao na skup povezanih obrazaca — emocija, misli, ponašanja i tjelesnih reakcija — postaje lakše uočiti gdje se može napraviti mali, ali značajan pomak. Uz podršku i strpljenje, mnogi se iz “zaglavljene” kombinacije tjeskobe i potištenosti vraćaju u stabilnija, podnošljivija stanja funkcioniranja.

Depresija je ozbiljno stanje mentalnog zdravlja koje može značajno utjecati na svakodnevni život osobe. Simptomi poput stalnog osjećaja tuge, gubitka interesa za aktivnosti koje su vam nekada bile ugodne, i osjećaja beznađa, mogu značajno oslabiti kvalitetu života. Razumijevanje najčešćih simptoma ovog stanja ključno je za rano prepoznavanje i liječenje. Fizički simptomi, kao što su promjene u apetitu ili poremećaji spavanja, također mogu biti znakovi depresije. Ako se osjećate tjeskobno ili primijetite da vam raspoloženje često oscilira, možda se suočavate s depresijom. Važno je napomenuti da depresija nije znak slabosti i da je dostupna podrška kroz terapiju, lijekove i grupe podrške. Razgovor s liječnikom ili stručnjakom za mentalno zdravlje može biti prvi korak ka oporavku. Osim medicinskog tretmana, usvajanje zdravih životnih navika, poput redovite tjelesne aktivnosti i uravnotežene prehrane, može pomoći u smanjenju simptoma. Podrška prijatelja i obitelji također igra ključnu ulogu u pružanju emocionalne podrške i motivacije tijekom procesa oporavka.

Osjećaj tjeskobe i anksiozni poremećaji
Jedan od najčešćih simptoma depresije je stalni osjećaj tjeskobe. Mnoge osobe koje pate od depresije također se susreću s anksioznošću. Anksioznost se može manifestirati kroz suptilnije oblike kao što su konstantna napetost ili specifičniji anksiozni poremećaji. Ako osjećate da vaša tjeskoba prelazi granice normale, vrlo je moguće da je povezana s depresivnim stanjem. Važno je prepoznati da tjeskoba i depresija često idu ruku pod ruku, a njihovi simptomi mogu se ispreplitati, što dodatno otežava svakodnevno funkcioniranje. Osobe koje pate od ovih stanja često osjećaju nedostatak energije, gubitak interesa za aktivnosti u kojima su nekad uživali, te probleme sa spavanjem. Pored toga, osjećaj bespomoćnosti i beznađa može dodatno pogoršati njihovo emocionalno stanje. Ako se ne liječe, ovi simptomi mogu imati ozbiljan utjecaj na privatni i profesionalni život pojedinca. Potražiti stručnu pomoć, bilo kroz terapiju ili konzultacije s liječnikom, može biti ključni korak prema oporavku. Postoje učinkovite terapije i lijekovi koji mogu pomoći u upravljanju simptomima, omogućujući osobama da ponovno preuzmu kontrolu nad svojim životom. Dodatno, tehnike opuštanja kao što su meditacija, joga i redovita tjelesna aktivnost mogu biti korisni saveznici u borbi protiv tjeskobe i depresije. Podrška obitelji i prijatelja također igra vitalnu ulogu u emocionalnom oporavku, jer razgovor o vlastitim osjećajima može pružiti olakšanje i osjećaj povezanosti.

Emocionalni i fizički simptomi
Simptomi depresije često uključuju kombinaciju emocionalnih i fizičkih poteškoća. Emocionalni problemi mogu varirati od osjećaja tuge, beznađa pa sve do intenzivnog osjećaja straha i bespomoćnosti. Uz osjećaj unutarnje praznine, mnoge osobe gube interes za aktivnosti u kojima su prije uživale, što dodatno može otežati svakodnevno funkcioniranje. Fizički simptomi, poput kroničnog umora, nedostatka energije i nesanice, također su uobičajeni kod osoba koje se bore s depresijom. Ponekad se javljaju i fizičke boli bez jasno definiranog medicinskog uzroka, poput glavobolja ili bolova u mišićima. Ovi simptomi mogu dovesti do začaranog kruga, pogoršavajući već postojeće stanje. Depresija također može utjecati na apetit, uzrokujući naglo mršavljenje ili dobivanje na težini, ovisno o osobi. Važno je potražiti pravovremeno stručnu pomoć kako bi se prekinuo ovaj ciklus i započeo proces liječenja.

Promjene u ponašanju i svakodnevnom funkcioniranju
Osobe koje doživljavaju depresiju često primjećuju promjene u ponašanju. Ovo uključuje povlačenje iz društvenih situacija, gubitak interesa za aktivnosti koje su prije bile ugodne, kao i smanjenu sposobnost koncentracije. Takva promjena može značajno utjecati na profesionalni, socijalni, i osobni život pojedinca, čineći svakodnevne zadatke teškom preprekom.

Fizička manifestacija depresivnih stanja
Depresivno stanje nije samo mentalni problem, već može manifestirati i na fizičkom planu. Mnoge osobe koje pate od depresije osjećaju bolove i nelagode koje nemaju vidljiv uzrok. Ova fizička manifestacija može uključivati glavobolje, bolove u mišićima, i druge nespecifične tjelesne simptome koji se uporno vraćaju, otežavajući svakodnevno funkcioniranje.

Kako prepoznati simptome depresije
Važno je biti svjestan simptoma depresije kako biste mogli prepoznati stanje kod sebe ili bliskih osoba. Ako primijetite da vi ili netko vama blizak pokazuje kombinaciju gore navedenih simptoma kroz duže vremensko razdoblje, preporuča se potražiti stručnu pomoć. Psihoterapija ili liječenje lijekovima mogu značajno poboljšati kvalitetu života i ublažiti simptome depresije.
Priznavanje prisutnosti depresivnih simptoma prvi je korak prema oporavku i zdravijem životu. Ako se nosite s ovim simptomima, niste sami i postoje rješenja koja vam mogu pomoći. Potražite podršku i ne bojte se zatražiti pomoć od stručnjaka u području mentalnog zdravlja.

Liječenje anksioznosti i tjeskobe bez lijekova – isprobaj TMS terapiju

Osjećaš li se napeto ili zabrinuto, kao da tjeskoba i anksioznost nikad ne prestaju? Možda te muče kronična napetost i unutarnji nemir? Imaš li problema sa spavanjem, koncentracijom, osjećajem sigurnosti ili kontrolom svojih misli? Tjeskoba i anksiozni poremećaji mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života, ali dobra vijest je da postoje učinkovite metode liječenja koje ne uključuju lijekove.

Što je transkranijalna magnetska stimulacija?

Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) je inovativna, neinvazivna i znanstveno utemeljena metoda koja se koristi za prirodno liječenje anksioznosti i depresivnih simptoma. TMS koristi magnetske impulse kako bi stimulirao dijelove mozga odgovorne za regulaciju raspoloženja i smanjenje stresa i napetosti. To je terapija bez boli, bez potrebe za oporavkom i bez značajnih nuspojava koje često prate lijekove.
Prednosti TMS terapije

Za razliku od klasične farmakoterapije, TMS terapija omogućuje liječenje bez farmakoloških sredstava, što je posebno značajno za one koji ne žele nuspojave lijekova ili preferiraju prirodniji pristup mentalnom zdravlju. Kod osoba koje pate od različitih oblika anksioznosti ili depresivnih stanja, TMS može značajno smanjiti simptome već nakon nekoliko tjedana tretmana.
Individualni pristup u liječenju anksioznih poremećaja

U našoj ordinaciji nudimo TMS terapiju s naglaskom na pojedinačni pristup, uz stručno vođene tretmane. Liječenje anksioznih poremećaja, kao što su generalizirana anksioznost, panični napadi i stanja tjeskobe, kroz TMS terapiju postaje dostupno, djelotvorno i sigurno.

Osobe koje traže prirodno rješenje za anksioznost, razmišljaju o TMS terapiji kao alternativi lijekovima. Ta metoda može ponuditi olakšanje od anksioznosti, vraćajući osjećaj smirenosti i kontrole te pomaže u smanjenju simptoma kao što su lupanje srca i prekomjerna zabrinutost.

S tobom u središtu pažnje, tvoje mentalno zdravlje zaslužuje odgovarajuću brigu. TMS terapija može ti pomoći vratiti ravnotežu i sigurnost u svakodnevni život.

Kontaktiraj nas i učini prvi korak prema životu bez tjeskobe te problema uzrokovanih anksioznošću. Pronađi mir i stabilnost koju zaslužuješ.

Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) – Inovativan pristup mentalnom zdravlju –
Što je Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS)?

Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) je neinvazivna terapijska metoda koja koristi magnetske impulse za stimulaciju specifičnih regija mozga povezanih s raspoloženjem i drugim psihičkim funkcijama. TMS su odobrila su relevantna medicinskih tijela za liječenje raznih mentalnih i neuroloških stanja.

TMS je neinvazivan, ne zahtijeva anesteziju i provodi se ambulantno.

TMS terapija se provodi tijekom više tjedana i uključuje:

Trajanje:

- 4 tjedana (s mogućnošću produljenja tretmana do 8 tjedana)

- 5 x tjedno (moguća je prilagodba, posebno kod terapije održavanja)

- tretmani traju od 3.5 do 45 minuta – mogući su i kraći tretmani u trajanju od jednog ili pet dana, prema individualnim potrebama i indikaciji operatera

Prvi termin: Mapiranje mozga i prilagodba jačine magnetskih impulsa
Tijekom tretmana: Pacijent sjedi u udobnoj stolici dok magnetski impulsi stimuliraju ciljane regije mozga
Procjena učinka: Za objektivizaciju procjene učinka terapije koriste se strukturirane metode (ocjenske tablice) i nestrukturirane metode (klinička procjena na temelju intervjua)

Kako TMS djeluje?

TMS koristi elektromagnetske impulse koji prolaze kroz lubanju i potiču aktivnost neurona u mozgu. Ovaj proces pomaže u regulaciji neurotransmitera i poboljšava komunikaciju između neurona, što može značajno smanjiti simptome depresije, anksioznosti, opsesivno kompulzivnog i drugih poremećaja.

Mozak funkcionira putem električnih impulsa koji prenose informacije između neurona. Magnetski impulsi koje koristi TMS induciraju električnu aktivnost u ciljanim regijama mozga, modulirajući njihov rad i vraćajući ih u zdravije stanje.

Primjena TMS-a – u čemu pomaže?

TMS se koristi za liječenje raznih mentalnih i neuroloških stanja, posebno kod pacijenata kod kojih drugi tretmani nisu bili učinkoviti.

Jedna od glavnih prednosti TMS terapije je mogućnost liječenja bez upotrebe lijekova kod nekih pacijenata, čime se izbjegavaju nuspojave povezane s farmakološkim tretmanima, poput povećanja tjelesne težine, umora ili gastrointestinalnih problema. Također, TMS djeluje izravno na mozak putem magnetske stimulacije, zaobilazeći jetreni metabolizam koji može smanjiti učinkovitost lijekova kod nekih pacijenata. Ova metoda nudi neinvazivan i prirodniji pristup liječenju.

TMS se koristi u liječenju:

Depresivnog poremećaja, uključujući terapiju rezistentne depresije
Anksioznih poremećaja

TMS se koristi za liječenje depresivnih i anksioznih simptoma kod drugih psihijatrijskih poremećaja. TMS se može koristiti iza liječenje simptoma kod niza drugih psihijatrijskih i neuroloških poremećaja, uključujući:

- Opsesivno kompulzivni poremećaj

- Liječenje ovisnosti (posebno žudnje kod kokainske i ovisnosti o kanabisu)

- Tinitusa

- Neuropatske boli

- Odvikavanja od pušenja

- Nesanice

- Poremećaji prilagodbe i reakcije na stres i traumu

- Bipolarnog poremećaja

- Poremećaja ličnosti, posebno borderline poremećaja

- Kronične boli (fibromialgija, neuropatska bol)

- Poremećaja prehrane

- Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP)

- Blagog kognitivnog poremećaja i demencije

- Parkinsonove bolesti

- Tinitusa

TMS se koristi i kao adaptogena terapija za unapređenje zdravlja i jačanje mentalne snage za profesionalce, sportaše i osobe pod visokim stresom

Informirajte se više o TMS terapiji na sljedećim poveznicama:

Ako želite saznati više o transkranijalnoj magnetskoj stimulaciji (TMS), njezinoj primjeni u liječenju psihijatrijskih i neuroloških poremećaja te znanstvenim istraživanjima koja potvrđuju njezinu učinkovitost, preporučujemo sljedeće izvore:

Magstim - An overview of TMS (Transcranial Magnetic Stimulation)

Lefaucheur i sur. Evidence-based guidelines on the therapeutic use of repetitive transcranial magnetic stimulation (rTMS): An update (2014–2018).

MagStim Resource Hub

SVJETSKI DAN BOLESTI S POREMEĆAJIMA POKRETA ‘MOVEMENT DISORDERS DAY‘
obilježava se 29.studenog.

Poremećaji pokreta

Poremećaji pokreta-ekstrapiramidne bolesti i/ili bolesti bazalnih ganglija jedne su od najučestalijih neuroloških poremećaja. Karakterizira ih poremećaj kontrole motorike tijela s posljedicom značajnog utjecaja na dnevne aktivnosti i kvalitetu života oboljelih.

Ne-motorički simptomi
Ekstrapiramidne bolesti ne izazivaju samo poremećaje pokreta. Ne-motorički simptomi mogu se ispoljavati primjerice kao gastroenterološki poremećaji-posebice opstipacija, nesanica, bol, depresija, halucinacije i poremećaj pamćenja. Danas je poznato da ne-mototički poremećji imaju veći utjecaj na kvalitetu života od poremećaja motorike.

Klinička slika
Klinički simptomi poremećaja motorike izrazito su raznolike, primjerice od usporenosti do nekontroliranih pokreta i hiperativnosti. Uzroci bolesti vrlo su različiti, a često i nepoznati.

Liječenje
Liječenje ekstrapiramidnih bolesti je složeno a zahtijeva primarno ispravnu karakterizaciju poremećaja pokreta i poznavanje neurobiokemije i neurofarmakologije. Većina terapijskih postupaka dovodi samo do ublažavanje simptoma (simptomatska terapija), uz slabljenje učinka tijekom kronične primjene što zahtijeva kontinuirano praćenje i korekciju doze i lijeka.

Parkinsonizam
Klinički Parkinsonov sindrom-parkinsonizam može ukazivati na Parkinsonovu bolest, multiplu sistemsku atrofiju, progresivnu supranuklearnu paralizu i kortikobazalnu degeneraciju. Za prognozu i uspjšno liječenje iznimno je važno rano prepoznavanje navedenih bolesti.
Parkinsonova bolest
Parkisnonova bolest najpoznatiji je poremećaj pokreta i druga po učestalosti neurodegenerativna neurološka bolest poslije Alzheimerove demecije. U nastanku bolesti vjerojatno sudjeluje više čimbenika te je i dijagnoza postupna uz početne blage simptome poput izmjene rukopisa, usporenosti, anksioznosti i depresije, opstipacije. Najznačajniji patološki proces je degeneracija dopaminergičkih neurona u bazalnim ganglijima mozga i manjkom dopamina što klinički izaziva usporenost, zakočenost i tremora. Parkinsonova bolest je prva neurološka bolest u kojoj je otkriven specifični neurodegenerativni proces i nedostatak dopamina što je rezultiralo uspješnom kliničkom primjenom terapije levodopom, koja i nakon 70 godina predstavlja osnovno simptomatsko liječenje bolesti.
Multipla sistemska atrofija
Multiplu sistemsku atrofiju karakterizira brza progresija bolesti i značajan utkecaj na kvalitetu života. Uz parkinsonizam javlja se niz kliničkih simpoma od nestabilnosti i vrtoglavice, promjene glasa i govora te autonomnih poremećaja uz inkontinencija i erektilnu disfunkciju.
Progresivna supranuklearna paraliza
Progresivna supranuklearna paraliza uz gubitak voljnih pokreta očiju, poremećaj hoda i stabilnosti uzrokuje otežemo gutanje, poremećaj ponašanja i kognitivnih funkcija.

Korea
Koreu karakteriziraju nekontrolirani, nepravilni i izenedni pokreti koji klinički izazivaju nestabilnost i nespretnost. Klinička slika suprotnost je hipokinetsko rigidnom sindromu parkinsonizma.
Hantingtonova korea
Najpoznatiji koreatski poremećaj je dominantno nasljedni oblik poznat kao Hantingtonova bolest, koja uz motoričke simptome uzrokuje prihičke i kognitive poremećaje i sposobnost rasuđivanja. Hantingtonova bolest je najteža bolest bazalnih ganglija poznata po karakterizaciji gena i mogućnosti genetskog testiranja, ali i progresivnom tijeku bolesti koji unatoč današnjim terapijskim spoznajama izaziva rani gubitak sposobnost rasuđivanja i samostalnog funkcioniranja.

Ataksija
Ataksiju klinički karakterizira otežana koordinacija i stabilnost što može uzrokovati teturanje i učestale padove. Ataksiju mogu izazvati različiti poremećaji koje je neophodno dijagnosticirati uz primjenu različitih oblika terapije.

Distonija
Distonija je treći po učestalosti poremećaj pokreta nakon Parkinsonove boelsti i tremora. Distonija izaziva dugotrajne nekontrolirano ponavljajuće, često bolno 'grčenje' mišića. Ovisno o zahvaćenoj grupi mišića bolesnik ima patološki položaj glave i vrata, udova, trupa što izaziva otežano dnevno funkcioniranje i značajno smanjenje kvalitete života. Zbog složenosti kliničke slike i oscilirajućih simptoma distonija je često neprepoznata bolest zbog čega bolesnici dugo čekaju na dijagnozu i posjete više različitih specijalista. Rana dijagnoza preduvjet je ciljanog liječenja, primjene botulinum toksina posebice u ublažavanju simptoma žarišne distonije.

Tremor
Najučestaliji poremećaj pokreta koji zbog oscilirajućeg, ritmičkog nekontroliranog pokreta jednog ili više dijelova tijela dovodi do otežanog rukovanja predmetima, komunikacije pa i hoda. Najčešće su zahvaćene ruke, glava, noge, glasnice pa i trup. Dijagnoza se postavlja klinički s napomenom 'Sve što se trese nije Parkinsonova bolest'
Oblici tremora:
Esencijalni tremor naziva se i benignim ili obiteljskim tremorom najučestaliji je a nasljeđuje se dominantno. Najčešće zahvaća ruke, šake tijekom pokreta i aktivne radnje, zatim glavu, glas, noge.
Parkinsonski tremor učastali je simtom Parkinsonove bolesti. Načešće zahvaća ruke tijekom mirovanja, noge, te bradu i usne.
Distonički tremor može se javiti u bolesnika s distonijom posebice u specifičnom položaju ili aktivnosti.

Napomena: Iako je u velikom broju uzrok nepoznat, tremor može biti dio različitih neuroloških bolesti, primjerice multiple skleroze, inzulta, traume, te somatskih bolesti poput hipertireoze, oštećenja jetre i bubrega, ili kao nuspojava liječenje drugih bolesti te kemoterpije i kortikosteroida itd.
Neophodnost karakterizacije tremora i uzroka preduvjet je uspješnpg liječenja.

Tikovi-Tourettov sindrom
Tikovi su karakterizirani širokim spektrom brzih pokreta i glasovanja koji mogu biti nagli ponavljajući i sterotipni s nekontroliranim nagonom za ponavljanje nakon čega slijedi olakšanje. Mogu biti blagi, jednostavni i kratkog trajanja do jakih, složenih i trajnih. Specifični trajni složeni motoričkih i vokalnih tikova
Koji traju dulje od godinu dana karakteristika se Toutettovog sindroma uz promjene ponašanja i raspoložanja.

Mioklonus
Mioklonus je kratka, brza kontrakcija jednog mišića ili grupe mišića. Iako poremećaji izgledaju slično razlikovanje i ispravna dijagnoza neophodno su u cilju pristupa liječenju. Mioklonus se može javiti u sklopu metaboličkih poremećaja, degenerativnih bolesti, infekcije sporim virusima i ozljeda mozga.

Sindrom nemirnih nogu
Sindrom nemirnih nogu izaziva nelagodni osječaj-nemir najčešće u nogama u večernjim satima što otežava drustvene aktivnosti te usnivanje i san. Sindrom nemirnih nogu najučestaliji je uzrok nesanice. Prepoznavanje sindroma i etilogije preduvjet je uspješnog liječenja.

Tardivna diskinezija
Tardivna diskinezija karakteriziraju učestali nevoljni ponavljajući pokreti mišića najčešće lica i udova. Klinički se povezuje s dugotrajnim uzimanjem neih lijekova posebice psihofarmaka i blokatora dopaminergičkih receptora. Prestanak uzimanja lijeka najčešće ne dovodi do ublažavanja simptoma.

Demencija s Lewyevim tjelešcima
Demencija s Lewyevim tjelešcima drugi je po učestalosti uzrok demencije nakon Alzheimerove bolesti. Klinički su prisutni različiti simptomi posebice rane halucinacije. Patohistološki nalaz karakterizira obilježavaju nakupine tzv. stanične inkluzije u citoplazmi neurona moždane kore koje se nazivaju Lewyjevim tjelešcima. Lewyjeva tjelešca nalazimo i u crnoj jezgri (spstancija nigra) bolesnika s Parkinsonovom bolesti a posebno u demencija koja se pojavljuje u kasnom stadiju Parkinsonove bolesti a očituje se s progresivnim kognitivnim propadanjem. Za ciljano liječenje i prognozu bolesti važno je razlikovanje i rana dijagnoza navedenih stanja.

Wilsonova bolest
Wilsonova bolest ili hepatolentikularna degeneracija je bolest genetički poremećaj koji dovodi do prekomjernog nakupljanja bakra u organizmu primarno u jetrima i mozgu (bazalnim ganglijima) što dovodi do pojave hepatitisa, psihičkih i neuroloških simptoma tj poremećaja pokreta (mogući svi ekstrapiramidni simptomi posebice tremor, gubitak ravnoteže, distonija, poremećaj govora, parkinsonizam). Ako se ne liječi Wilsonova bolest neminovno ima smrtni ishod, dok se liječenjem može spriječiti njezino napredovanje, a simptomi se mogu poboljšati i/ili izliječiti. Zato rana dijagnoza spašava život bolesniku i preduvjet uspješnog liječenje – za sada jedini neurodegenerativni poremećaj za koji imamo selektivni lijek. Kako se radi o nasljednoj bolesti (gen koji je odgovoran za pojavu Wilsonove bolesti lociran je na kromosomu 13 i zove se ATP7B) neophodno je testiranje i obrada obitelji oboljelih.

Obratite nam se s povjerenjem
Poremećaji pokreta izazovni su ne samo za točno prepoznavanje kliničkih simptoma i dijagnozu već i za liječenje bolesnika. Poznato je da je dijagnoza još uvijek primarno klinička, za što je potrebno znanje i veliko iskustvo uz točno prepoznavanje i karakterizaciju kliničkih simptoma tijekom pregleda. Zato je neophodan pregled specijaliste neurologa educiranog za dijagnozu i liječenje ovih specifičnih neuroloških bolesti.

Prof.dr.sc. Maja Relja MD, PhD, subspecijalista za neurodegenerativne bolesti i poremećaje pokreta
Profesor neurologije u trajnom zvanju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Član Američke akademije za neurologiju
Član Hrvatske akademije medicinkih znanosti Hrvatske

Poliklinika "A.B.R"

Bužanova 10B

Zagreb, Bužanova 10b/1 križanje Zvonimirove i Heinzelove

Telefon/fax:
fixphone +385 (1) 2303-173,
fixphone +385 (1) 2303-175
fixphone +385 (1) 8890-818

Mobitel:
phone icon +385 99 402 0376
( WhatsApp i Viber)

E-mail: abr@poliklinikaabr.hr

2000px Wi Fi Logo.svg

sjena
 Suradne poliklinike i partneri

kaliper Medial logo  bilic2