Postoji obrazac koji se ponavlja svakog kolovoza. Zadnjih dana odmora javi se stezanje u želucu. Prvo jutro na poslu je podnošljivo, drugi tjedan je težak, a do sredine rujna osoba se osjeća gore nego prije nego što je uopće otišla na godišnji.
Ljudi to obično protumače kao vlastiti nedostatak — "nisam se znao odmoriti", "očito sam lijen". Objašnjenje je jednostavnije i manje osobno.
Zašto odmor ne drži?
Odmor uklanja izloženost stresu, ali ne mijenja ono što stres proizvodi. Dok ste odsutni, opterećenje se ne smanjuje — ono se nakuplja i čeka. Povratak zato nije povratak na nulu, nego na nulu plus tri tjedna zaostatka.
Uz to ide i kontrast. Tijekom odmora tijelo se spusti iz stanja pripravnosti u kojem je bilo mjesecima. Tek kad napetost popusti, postane vidljivo koliko je zapravo bila jaka. Mnogi ljudi prve dane godišnjeg provedu s glavoboljom ili prehladom upravo zato. A kad se sustav jednom spustio, povratak u visoku pobuđenost osjeti se puno oštrije nego kad se u njoj živjelo kontinuirano.
To je i razlog zašto se dio ljudi tijekom odmora osjeća lošije, ne bolje: bez radne strukture koja je držala pažnju zauzetom, isplivaju odgođene brige.
Što je normalno, a što nije?
Nekoliko dana prilagodbe je očekivano. Poremećen ritam spavanja, slabija koncentracija prvih dana, blaga potištenost pri kraju odmora — sve to prolazi unutar tjedan do dva.
Zabrinjava kad:
- tjeskoba pred povratak počne tjednima prije i ometa san
- nakon mjesec dana nema poboljšanja, nego pogoršanja
- javljaju se tjelesni simptomi svakog radnog jutra — mučnina, proljev, lupanje srca
- postoji izraženo izbjegavanje: odgađanje mailova, izostajanje, traženje bolovanja bez jasnog razloga
- misao "ne mogu se vratiti tamo" je stalna, ne povremena
Ako je tako, to nije problem prilagodbe. To je signal da je odnos prema tom radnom mjestu postao izvor kroničnog stresa — i tu se preklapamo sa [sagorijevanjem](#).
Prvi tjedan: što stvarno pomaže?
**Vratite ritam spavanja prije nego što se vratite na posao.** Tri dana ranije pomičite ustajanje prema uobičajenom vremenu. Vrijeme ustajanja je poluga, ne vrijeme lijeganja.
**Ne planirajte povratak za ponedjeljak.** Povratak u srijedu ili četvrtak znači da je prvi radni "tjedan" kratak, a prvi vikend blizu. Razlika je veća nego što zvuči.
**Prvi dan bez sastanaka.** Rezervirajte ga za pregled zaostataka i postavljanje redoslijeda. Ulazak izravno u sastanke stvara osjećaj da ste od prve minute u zaostatku.
**Nemojte pokušavati sve nadoknaditi u prvom tjednu.** Odaberite tri stvari koje stvarno moraju biti gotove i ostatak rasporedite kroz dvije sedmice.
**Zadržite jednu stvar s odmora.** Šetnju nakon večere, čitanje prije spavanja, kavu bez mobitela. Odmor ne mora prestati u cijelosti u jednom danu.
**Nemojte odmah ukinuti tjelesnu aktivnost.** Ona je prva stvar koju ljudi izbace kad se vrate u gužvu, a najbrže vraća toleranciju na stres.
Rujan i djeca
Za roditelje se na povratak na posao nadovezuje početak vrtića i škole. To je istovremeno promjena ritma za cijelo kućanstvo, i realno je očekivati dva do tri tjedna povišene napetosti kod svih.
Korisno je unaprijed dogovoriti tko što preuzima ujutro, pripremiti stvari večer prije i ne uvoditi nikakve nove obveze — izvannastavne aktivnosti, treninge, tečajeve — u prva dva tjedna. Sustav prvo treba stabilizirati, pa tek onda opterećivati.
Kada je to nešto ozbiljnije?
Rujan je mjesec u kojem se povećava broj javljanja psihijatru, i to nije slučajno. Kombinacija povratka u opterećenje, skraćivanja dana i pada koje ljeto privremeno prikrivalo često izvuče na površinu stanje koje je tinjalo mjesecima.
Vrijedi se javiti ako uz teškoće prilagodbe primijetite:
- da [tjeskoba](https://www.poliklinikaabr.hr/novosti-i-dogadanja/296-anksioznost-i-tjeskoba-kako-prepoznati-simptome-i-kada-razmotriti-tms) traje veći dio dana, ne samo ujutro
- da san ne dolazi na svoje ni nakon nekoliko tjedana
- da se gubi interes i za ono što nije vezano uz posao
- da se pojačava konzumacija alkohola
- da su prisutni osjećaj beznađa ili misli da nema smisla
Ako se stanje u rujnu ne popravlja nego produbljuje, razgovor sa stručnjakom u tom trenutku može spriječiti da se do zime razvije nešto što se liječi puno dulje.
Doc. dr. sc. Natko Gereš, dr. med.
Psihijatar u Poliklinici A.B.R. Bavi se psihijatrijskim liječenjem depresivnih, anksioznih i psihotičnih poremećaja, liječenjem ADHD-a, korištenjem TMS-a u liječenju brojnih kliničkih stanja, a posebno je aktivan u području istraživanja i pisanja o mentalnom zdravlju muškaraca.