Kako TMS djeluje na mreže mozga

Transkranijalna magnetska stimulacija usmjerava kratke magnetske impulse u prednji dio moždane kore (dorzolateralni prefrontalni korteks), čime se potiče aktivnost neuralnih krugova odgovornih za modulaciju raspoloženja. Aktiviranjem ovih čvorišta, stimulacija se prenosi na širu mrežu regija uključenih u regulaciju tjeskobe i depresije, osjećaja energije i nagona za svakodnevne aktivnosti, apetita, seksualne želje, ciklusa spavanja, koncentracije, pamćenja, doživljaja nagrade i napetosti.

Za razliku od sustavnog djelovanja lijekova na cijeli organizam, TMS cilja specifična područja mozga povezana s depresivnim simptomima, što može smanjiti rizik od nuspojava na druge funkcije. Upravo zbog takvog ciljanja mnoge osobe osjete ublažavanje depresivnih tegoba bez dodatnog pogoršanja drugih simptoma.

Zašto nekima TMS pomaže kada terapija lijekovima nije dovoljna

Antidepresivi mogu olakšati jednu skupinu simptoma, ali istodobno pogoršati druge (npr. utjecaj na libido, pospanost, probavu). TMS djeluje lokalno na neuralne mreže odgovorne za regulaciju raspoloženja i anksioznosti, pa kod dijela osoba dolazi do poboljšanja raspoloženja, motivacije i kognitivnih funkcija bez sustavnih učinaka na cijeli organizam. Takav pristup može biti koristan u slučajevima depresije otporne na liječenje, ali i kao dodatak postojećoj psihoterapiji ili farmakoterapiji.

Kome se TMS najčešće preporučuje

TMS se razmatra za:

• odrasle osobe s epizodama depresije koje su imale nedovoljan odgovor na barem jedan oblik farmakoterapije
• one koje ne podnose nuspojave lijekova ili imaju kontraindikacije za određene pripravke
• osobe koje žele neinvazivnu, ambulantnu metodu bez potrebe za anestezijom i oporavkom

Prije početka, procjenu provodi stručnjak mentalnog zdravlja kako bi se utvrdila prikladnost, uzimajući u obzir povijest bolesti, trenutne simptome i ciljeve liječenja.

Kako izgleda tijek terapije

Terapija obično uključuje:

• kratke sesije (oko 20–40 minuta), najčešće 5 puta tjedno
• trajanje ciklusa od 4 do 6 tjedana, uz mogućnost “boost” sesija po potrebi
• individualno prilagođenu jačinu i frekvenciju stimulacije

Tijekom postupka budni ste, bez sedacije. Na glavu se postavlja zavojnica koja šalje impulse; moguće je osjetiti lagane tapkajuće senzacije ili zatezanje mišića vlasišta.

Učinkovitost, sigurnost i moguće nuspojave

Većina prijavljenih nuspojava je blaga do umjerena: prolazna nelagoda na mjestu stimulacije, glavobolja ili umor nakon sesije. Rijetke su teže reakcije. TMS se smatra sigurnim kada ga provodi educirani tim uz prethodnu procjenu i poštivanje protokola, osobito kod osoba s neurološkim stanjima ili implantatima.

Učinkovitost varira: neki doživljavaju značajno smanjenje simptoma, drugi postupno olakšanje. U praksi se TMS često kombinira s psihoterapijom i promjenama životnih navika kako bi se pojačao i održao učinak.

Razumijevanja depresije kao bolesti

Depresivne smetnje su medicinski prepoznata stanja mozga, a ne slabost karaktera. Prepoznavanje bolesti i njezinih mehanizama olakšava prihvaćanje liječenja i smanjuje stigmu. Ponekad se čini kao da je moć depresije golema — preplavljuje energiju, misli i tijelo — no cilj terapije je postupno vraćanje ravnoteže neuralnih krugova i svakodnevnog funkcioniranja.

Uloga podrške i prijatelja u oporavku

Društvena mreža ima velik utjecaj na oporavak. Topla riječ, dosljedna podrška i nenametljivo ohrabrivanje mogu činiti razliku. Prijatelji i članovi obitelji mogu pomoći:

• stvaranjem okruženja u kojem je traženje pomoći normalizirano
• slušanjem bez osuđivanja i žurbe s “rješenjima”
• poticanjem na male, ostvarive aktivnosti i prisjećanjem na ranije uspjehe
• praćenjem dogovorenih termina terapije i ohrabrivanjem kontinuiranosti

Kod težih epizoda, bliski ljudi mogu prepoznati pogoršanje i potaknuti osobe na kontakt sa stručnjakom mentalnog zdravlja.

Praktični koraci koji olakšavaju svakodnevne borbe s depresijom

I uz TMS, male promjene mogu kumulativno pomoći u borbi s depresijom:

• planiranje mikro-koraka: razlomiti zadatke na najmanje moguće jedinice i označiti svaki završeni korak
• stabilizacija sna: odlazak na počinak i buđenje u slično vrijeme, ograničenje ekrana kasno navečer
• lagano kretanje: kratke šetnje ili istezanje u isto doba dana, pa postupno povećanje
• nutritivna rutina: redoviti obroci i hidratacija kako bi se smanjile oscilacije energije
• dnevnik raspoloženja: praćenje okidača, aktivnosti i promjena simptoma
• kontakt s bliskima: dogovorene kratke provjere s prijateljima ili članovima obitelji
• smanjenje alkohola i stimulansa koji mogu pogoršati raspoloženje i spavanje

Ovi koraci nisu zamjena za liječenje, ali su važna potpora procesu oporavka.

Kako bliski mogu pružiti konkretnu pomoć

Ako ste među prijateljima ili rodbini i želite biti od koristi, usmjerite se na:

• praktičnu pomoć: dogovor prijevoza na terapiju, zajedničko planiranje obroka, kratke šetnje
• emocionalnu prisutnost: rečenice poput “tu sam” i “razumijem da ti je teško” više vrijede od savjeta
• validaciju iskustva: priznavanje da su depresivne misli i tjelesni simptomi dio bolesti, a ne nečije “htijenje”
• poticanje na stručnu podršku: ohrabrite traženje pomoći bez pritiska ili osude

Empatija i strpljenje jačaju osjećaj sigurnosti, a time i motivaciju za daljnje korake.

Kada potražiti stručnu pomoć

Znakovi za brži kontakt sa stručnjakom uključuju dugotrajnije pogoršanje raspoloženja, ozbiljne poteškoće u funkcioniranju, intenzivnu tjeskobu, izražene promjene spavanja ili apetita te pojavu beznađa. U hitnim situacijama ili ako postoji rizik od samoozljeđivanja, potrebno je odmah obratiti se hitnim službama ili dostupnim službama za krizne intervencije. Pravovremeno traženje pomoći i uključenje u terapiju mogu ublažiti simptome i skratiti trajanje epizode.