Dr Ivo Rotkvić

Esej na 75.rođendan

Uvod

Starost je vrstan istražitelj,uporno me pronalazi na svim mogućim mjestima na kojima i ne stignem misliti na nju.Ne znam zašto mi je drago „teleportirati“ razmišljanja u prošlost kada mnogi gledaju u budućnost prilagođavajući biografiju tom cilju (Cercas,“Prevarant“ ).Iz knjige nizozemskog intelektualca i književnika Ceesa Nootebooma (autora najboljeg putopisa koji sam čitao,“Skitnje do Santiaga“ ),“Pisma Posejdonu“ ispala mi je slika iz 1966.godina kako sjedim na kamenom zidu uz more,ponosan i relaksiran student Medicinskog fakulteta, sa prijateljima osvjetljenim „bakrenim“suncem poput onog iz romana“ Svjetlost u kolovozu“ nobelovca Williama Folknera.Svi se smijemo iskrenim smjehom a mnogima je u ustima cigareta i u ruci čaša piva.Zid je neravan ali nam to ne smeta jer netko priča nešto zanimljivo i duhovito.Tada još nisam znao da ću kao ciničan starac ocijeniti tu bezbrižnost kao nerazumijevanje života iako mi je i danas nejasno zašto imam rezerve u ocjeni uspješnosti svog života.Što sam ja,kao i mnogi drugi očekivao od života ?.Ne treba mi puno da shvatim osobni odgovor;i ništa,i mnogo.Da li je tome razlog što nisam shvaćao ljepotu glazbe Beethovena nego Beatlesa ili nisam uzletio raznim društvenim ponudama“ uzleta emocija“ ?.Koliko mora pretrpjeti to mlado lice nakon brijanja crvene brade,koliko mora „upiti“ ta,vjetrom razbarušena,plava kosa ( ili crna) sreća i nesreća kojima se nude te „antene“ ? To sam ja, ali i vi .Ima li lijepih riječi i empatije ?
I ja sam, kao i mnogi drugi zainteresiran za nastanak starosti, ali nekako je se ne bojim kao mnogi drugi koji ju neće niti dočekati.No što je starost koja nekritički i cinično ocijenjuje mladost ? Kako u nastojanju objašnjenja tako notorne pojave kao što je starost postoji preko 300 znanstvenih teza , i neuki ljudi mogu shvatiti da u razumijevanju starosti postoje problemi.I ovaj je esej pokušaj objašnjenja novom tezom koja je,kao i sve dosadašnje, nastala iz poštenog uvjerenja da je ovaj put razmišljanja ispravan.

Nije interes za znanstvenu povijest nastanka starosti novum, od godine 1880. na starost se počinje „gledati“ kao na potrošnju ljudskih stanica (Weismann),kasnije se došlo do teorije „ugrađenog biološkog sata“ otkrivenu na fibroblastima ( Hayflick ) a danas smo na stajalištu da je određuje genetika i slobodni radikali ( Harman ). Mora se imati na umu da starost postoji u svih višestaničnih organizama, ali i u kulturama stanica, no u kulturama postoji i besmrtnost nekih stanica (tumori) pa čak i naših (gamete).Veliki je broj teorija nastanka starosti posljedica i zabluda kojima znanost vrvi.Zablude su stalan pratilac čovjeka i znanosti i postoje od početka vrste.Jednu dokazanu moram spomenuti.Godine 2017 pojavili su se novinski članci da je medicinska teza o štetnosti masne hrane,teorija koja je vrijedila preko 30 godina,kriva a dokazana je i materijalna korist znanstvenika sa Harvarda koji su je i postavili.Brzo se zaboravila šteta koju je pretrpjela mesna industrija i korist koju je dobila kanditna industrija ,a zaboravilo se i na štetu prehrane bogate ugljkohidratima koja je povećala broj oboljelih od debljine i dijabetesa.Nekada je teško razlučiti što je zabluda a što prihvatljiva teorija.U znanstveno-popularnoj emisiji Briana Coxa, Planeti,na nacionalnoj televiziji spominje se da je „Jupiter na svom kretanju prema Suncu (prije 4,5 miljarde godina) gurao vodu prema Marsu,Zemlji,Veneri i Merkuru koji su bili preplavljeni oceanima“.Iako se radi o poznatim astronomima ta mi hipoteza izgleda više kao zabluda. No nije to rijetka zabluda kojoj svjedočimo.U svojim knjigama Refleksije i Trinitas ,naš akademik Ivan Supek,fizičar,Heisenbergov đak,književnik,filozof i humanist navodi mogućnost i jedne milenijske zablude nastale na prevođenju Biblije sa aramejskog na grčki jezik.Naime,u grčkoj mitologiji bogovi su mogli općiti samo sa djevicama a kako je riječ djevojka i djevica imala isti korijen u grčkom ,mogla je nastati zabluda „bezgrešnog začeća“.
Starost je nekakvo razdoblje na prirodnom putu od rođenja do smrti kada su vidljivi svi znaci starosti već i u ogledalu,a svi su laboratorijski nalazi uredni ako smo zdravi.Starost ne mijenja laboratorijske nalaze,osim nekih hormona (spolni), tako da ne postoji tipičan laboratorijski znak starosti.Nalazi se mijenjaju radi kroničnih bolesti kojih u toj dobi ima dosta.Mlađi i zdravi ljudi ne primjećuju primicanje starosti sve do 40-tih godina kada počimaju „udarci“na mušku taštinu erektilnim disfunkcijama pa postoje studije koje napominju da iznad spomenute dobi probleme ima oko 40-50% muškaraca.Iako i žene imaju „erektilno tijelo“ vjerojatnije je da manje boluju a više pate od muških problema.Da li je to zbog starosti ili zbog složenih razloga koji se stavljaju pred nas muškarce a kojima nismo dorasli.U mojoj mladosti socijalizma ( a možda je još onda bio i komunizam) vlast je,nas gimnazijalce,htjela zbližiti sa radničkom klasom te smo morali neko vrijeme raditi i u tvornicama.Ja sam radio u tvornici čokolade Josip Kraš ( narodni heroj) a nakon tih mjesec dana nisam se niti približavao čokoladi i njenim užicima kroz nekoliko mjeseci.Možda se danas ljudi zasite užitaka prerano.
Uz nas stari i znanost.Mnogi medicincki razlozi bolestima godinama ostaju nepromjenjeni a njihova „starost“ može ići i preko 50 godina.Zašto je tome tako kada postoje mnogi dobro dokumentirani radovi da se neke paradigme promjene ? Raspravljajući o konzervatizmu u znanosti Stuart Kauffman,biokemičar sa Sveučilišta Santa Fe u SAD-u te jedan od najvećih osporavatelja darwinizma, primjetio je da ;znanost ima tendenciju „zamrzavanja“ stanja jer su time i vodeći autoriteti „zamrzli“ svoje stanje u svjetskoj znanosti.
Govoriti ili pisati o starosti najčešće izaziva gorak okus nepristojnosti te je jedino moguće postići slobodu izraza ako je starost personificirana;to jest moraš govoriti ili pisati o svojoj starosti kako ju osobno doživljavaš kroz tvoja iskustva ali i svjetske medicinske članke,medicinske knjige ili dojmove literata u beletristici.Kao liječniku,život mi je odredio ulogu čuvara zdravlja gledatelja i glumaca na Šekspirijanskoj pozornici punoj događanja (pa i junačkih) .
Razmišljanjem o tome zašto starimo bavio sam se liječenjem svakakvih bolesti vrste Homo sapiens sapiens.U takvoj borbi protiv bolesti prihvatio sam način kako je u svojoj knjizi „Svjetlost u kolovozu“ izvrsno opisao William Folkner:“zlo ( bolest) je na početku samo oblik zla, no kada pređe granicu postaje pravo zlo“.Bio sam taj graničar nastojeći „zlo zadržati samo u obliku i ne dopustiti njen uzlet“.Taj moj (i vaš) proletjeli dio života možda je najbolje opisao Marcel Proust u romanu „Put k Swannu“ ; „klatila sata su neprestano kucala bez obzira na moju prisutnost ne pitajući za moj pristanak..........sve do doba kada mi je smrt počela pokazivati svoje lice“.Proust je otišao i korak dalje u metafiziku,zaljubljen u vitraje „svoje“ crkve u Combryu otkriva da je to vrijeme ( u kojima su vitraji nastali) 4.dimenzija.Ta je knjiga objavljena 1913 i to 2 godine prije Einsteinove teorije relativnosti iz 1915.godine koja definira 4. dimenziju kao vrijeme-prostor.Ne vjerujem da Einstein nije čitao Proustov Put k Swannu.
WHO (Svjetska zdravstvena organizacija ) podijelila je starosnu dob na 3 dijela.Rana starost je dob između 65 i 74 godine,srednja je starost dob između 75 do 84 godine, te kasna (visoka ili duboka) je starost iznad 85 godina. naviše.Nedavno sam ispred kuće sreo prijatelja iz mladosti, pripadnika kasne starosti koji je susretom bio oduševljen;
-Pozdrav Ivo,nismo se dugo vidjeli ali mi je baš drago da te vidim.Nedavno sam sreo zajedničkog prijatelja,kako se ono zove.....?,sa tobom je sjedio u klupi u osnovnoj školi.
-slijedi potraga,nakon 5 minuta „kopanja“ po imenima konstatiramo da je to jedan penzionirani zagrebački kirurg.Nakon tog otkrića nastavljamo razgovor
-August mi je rekao da je prije par dana sreo zajedničkog prijatelja sa kojim si igrao nogomet i koji te pozdravlja.Kako se ono zove...?
-opet,sada neuspješna, pretraga po imenima i rastanak.Nakon rastanka pokušavam se sjetiti kako se zove moj prijatelj s kojim sam razgovarao.

Vrijeme

Mnogi se boje starosti ali se svi pitaju:
-Da li je moguće vratiti vrijeme unatrag ?
A visoko obrazovani :
-Kako je moguće da ja starim a moji atomi,od kojih sam građen,ne stare?
Iako spomenuta pitanja izgledaju toliko apstraktna da se odgovori ne mogu dobiti,literatura mi odgovara da se moja starost može objasniti ,a i odgovoriti na gornja pitanja.Svakome koji se upita „tko je kriv za osobnu starost ?“ prvi je krivac vrijeme,naravno ono kronološko, a ne meteorološko.Knjiga Stephena Hawkinga „Kratka povijest vremena“ povijest je znanja o astronomiji,fizici i vremenu.I u svojoj drugoj knjizi „Teorije svega“ Hawking ponovno raspravlja i iznosi svoj stav o smjeru kretanja vremena.Upravo od tih knjiga treba početi tražiti odgovor jer je prihvatljivijeg autoriteta od Stephena Hawkinga teško naći.Naime,razmišljanja i zaključke čovjeka koji je predavao na Lukasovoj ( i Newtonoj ) katedri na Cambridgeu na kojem su predavali Newton i Dirac,treba prihvatiti kao sugestije vrhunskog autoriteta.
Na temelju Einsteinove teorije relativnoti Hawking zaključuje da je vrijeme isključivo individualno,to jest svi živimo u svom vremenu (vremensko-prostornoj dimenziji) a zajedničko vrijeme ne postoji.Da li je vrijeme relativno ? Odgovor je potvrdan a to je i dokazano mjerenjem vremena atomskim satovima na morskoj razini i na vrhuncima planina.Dokazano je da vrijeme na visini protiče brže od vremena na razini mora jer je na razini mora gravitacija veća.S druge strane definicija 4.dimenzije koja je vrijeme i prostor, svakog od nas stavlja u zasebnu (osobnu) poziciju.Naime,ako je to tako moramo prihvatiti Einsteinovo objašnjenje o mogućem putu kroz svemir prema željenoj planeti ili zvijezdi.Već je u znanstveno popularnim knjigama jasno da „ ako povećavaš brzinu putovanja prema brzini svjetlosti mijenjaš i udaljenost (prostor)jer se radi o jedinstvenoj dimenziji“.To jest,ako „postigneš brzinu svijetlosti vrijeme i prostorj ne postoje“,to jest ti si „tamo“.Hawking se bavi „početkom vremena“ o kojemu ima različitih stavova jer na to pitanje kreacionisti i darwinisti gledaju drugačije,no,nakon “ Velikog praska“ protok je vremena neosporan a smjer je linearan i to „prema naprijed“.No i ovdje se javlja pitanje:da li je protok samo prema naprijed ili može ići i prema natrag ?,to jest;zašto se samo sjećamo prošlosti a ne i budućnosti ? Smjer vremena je,prema Hawkingu, određen sa 3 strelice:prva se odnosi na entropiju ( stupanj nereda) koji se širi prema naprijed,druga se odnosi na naše psihičko prihvaćanje i sjećanje na prošlost, te treća,koja pokazuje „širenje“svemira koje nastaje vremenom.Sve tri strelice su,prema Hawkingu,usmjerene prema budućnosti.Znači:vrijeme postoji a pitanje je da li će se jednom zaustaviti i krenuti u obrnutom smjeru kao što bi se moglo desiti zaustavljanje širenja svemira i početak njegove „kompresije“ prema točci singularnosti ( iz koje je svemir i nastao u Velikom prasku).
Teorijski talijanski fizičar koji radi u Francuskoj,Carlo Rowelli knjigom „A što ako vrijeme ne postoji“ zaključuje da prema radovima mnogih nobelovaca iz prve polovice prošlog stoljeća vrijeme ne postoji.Naime,ako je gravitacijsko polje,kao i elektromagetno,“zrnato“ to jest ispunjeno kvantima energije a ne kontinuirano širenje energije,tada je i vrijeme „zrnato“ i ne postoji kao linearn pojam“ protoka prema naprijed“ .To je i objašnjenje zašto se iz matematičkih formula treba izbaciti „t“ ,to jest vrijeme. No,ako vrijeme i ne postoji ,pitanje zašto mi strarimo, nudi samo jedan odgovor:nije vrijeme to koje nosi razliku mene i mojih ranijih slika nego,isključivo, „razlika“.No,postavljeno pitanje i dalje postoji,ili da ga još bolje definiram:kako je moguće da atomi od kojih sam građen ne stare ,a ja starim ? No,doći ćemo i do toga.
Zapravo je nejasno kako se razlikuje Hawkingovo i Rowellijevo vrijeme ako se uzme „polje“ ispunjeno kvantima energije ( „zrnato“) kao bazična pretpostavka (nobelovci Einstein,Schrodinger, Bohr,Planck,Heisenberg,Dirac ).U daljnjoj raspravi o vremenu u već spomenutoj knjizi „A što ako vrijeme ne postoji“,Rowelli daje vremenu i mogućnost da ,ipak,postoji ali za to treba shvatiti Bolzmannovu teoriju gibanja čestica koje uvjetuje temperatura ( Brownovo gibanje čestica peludi),to jest,smanjenje gibanja čestica uvjetovano hlađenjem je „proticanje vremena“.Nisam uvjeren da je to hlađenje protok vremena jer smo svi svjesni zatopljavanja zemljine atmosfere.Kako mogu ja,ne vi jer imate svakakvih izbora,zaključiti da li vrijeme postoji ili ne postoji ? Osobno mislim da vrijeme ( mehaničkog ili digitalnog sata) ne postoji nego da je jedina razlika mene u prošlosti i sadašnjosti energetsko polje u kojem sam ili „čestičan ili valan“ kako spomenuti nobelovci misle,ili „polje u kojem stalno mijenjam svoju atomsku strukturu“ o čemu će kasnije biti više riječi. Svojevremeno su mladi fizičari čestica,na čelu sa Bohrom,smatrali Einsteina „izdajicom“ jer nije htio odstupiti od „postojanja materije“( i nas ) ako nas se ne promatra,recimo kod spavanja ( nismo čestica to jest materija nego smo val ).Da li je spomenuto glupost ? Pokušat ću odgovoriti.Nakon što je De Broglie otkrio, promatrajući elektron, da postoji dualitet subatomske čestice;kada ju gledate ona se ponaša kao čestica (materija) a kada ju ne promatrate ponaša se valno (nije materija).U mojem se životu često dešavalo da moji pretpostavljeni mene ne gledaju kao česticu nego kao val vrlo spore frekvencije koja je nevidljiva.Ima takvih događaja i u ljubavi .Da li sam spomenuo nešto poznato i Vama.Pa zar nije već William Folkner ustvrdio „da prošlost ne postoji nego je ona jedna od dimenzija sadašnjosti“.Rowelli načinje i temu razlike građe elektromagnetnog i gravitacijskog polja,prema razmišljanjima koje navodi u knjizi,današnji se fizičari dijele u one koji misle da je svemir građen od subatomskih struna(kao žice na gitari) i one koji misle da je svemir građen od subatomskih petlji (građenih od Faradeyovih silnica).Želeći pomiriti te dvije struje odstupa od „jedinstvene teorije svega“ nego pretpostavlja da je elektromagnetno polje građeno od petlji a gravitacijsko od jedno-dimenzionalnih struna.No kako mi živimo u elektromagnetnom ali i gravitacijskom polju svjestan je da smo građeni po oba principa i dovodi u pitanje mogućnost jedne „teorije svega“.Obje spomenute teorije nisu dokazane iako mnogi,pa i fizičari (ili baš posebno oni) to zaboravljaju.

Plinski zakoni i građa čovjeka

Za razumijevanje starenja potrebno je definirati građu čovjeka.Gotovo 99% ljudskog tijela je građeno od 6 elemenata:kisika (voda),ugljika (organski spojevi),vodika (voda),dušika (DNA i amino kiseline),kalcija ( kosti) i fosfora (DNA).U postocima tjelesne mase atoma kisika ima 65 %,ugljika 18,5%,vodika 9,5%,dušika 3,2% što znači da smo građeni od plina a ne od toliko opjevane „svemirske prašine“. U ljudskom organizmu plinovi se nalaze u različitim spojevima , otopljeni u tekućinama ili prisutni u mjehurićima.Krajem 18-tog stoljeća znanstvenici su primijetili da se svi plinovi ponašaju identično kada su uvjeti identični obzirom na temperaturu,tlak i volumen. Ali kod najmanjih promjena u ova 3 parametra dolazi do složenih promjena.Te su promjene definirane Plinskim zakonima koji vrijede još i danas ali u posebnim uvjetima.Zakoni se bave promjenama svakog od spomenutih parametara i utjecajem promjene na druga dva parametra.Sve su promjene definirane u „zatvorenim sustavima“, a ne u“otvorenim“ kao što je ljudski organizam obzirom na izbacivanje plinova plućima ili gastrointestinalnim sustavom.Iako se danas čine neznačajnim (Boylov,Charlesov,Gay-Lussakov,Avogadrov,Henryev,Grahamov i Daltonov) zakoni vrijede još i sada .Za bolje razumijevanje ponašanja plina u ljudima značajan je,i često se citira,Henrijev zakon koji kaže:ako je temperatura konstantna topljivost plina u tekućini je upravo proporcionalna sa tlakom plina u okolici.To jest ako je tlak plina u okolici, povećan, povećana će biti i topljivost plina u tekućini .Ali i obrnuto, ako je tlak plina manji povećano će se oslobađati iz otopine kao mjehurići.Upravo se taj fenomen dešava kod izrona autonomnih ronioca kada zbog oslobađanja mjehurića plina može nastati Dekompresijska bolest (plinske embolije).Slično se dešava i kod Visinske bolesti ako se planinari ili skijaši naglo uspinju prema vrhuncima pri čemu pada atmosferski tlak.Oko 20% onih koji se naglo uspinju ima glavobolje,mučnine i nedostatak zraka kod penjanja na 2.500 metara, a 40% onih koji se naglo penju na 3.000 metara nadmorske visine.U svojoj sam medicinskoj praksi sretao i ljude koji su imali neizdržive glavobolje već kod uspona na visinu od 800 metara nadmorske visine.Iako se navodi da je Visinska bolest posljedica pada parcijalnog tlaka kisika (PO2) i hipoksije logično je i stvaranje plinova u krvnim žilama i tjelesnim tekućinama jer je kod uspinjanja,začudo,pO2 kisika dugo donekle snižen ali stabilan.
Stvoreni se mjehurići razlikuju po veličini;nano-mjehurići su manji od 1 mikrona u promjeru ,mikro-mjehurići su u promjeru 1-100 mikrona a makro-mjehurići su veliki od 100 -700 mikrona.Iako se točno ne zna mjesto i razlozi inicijacije plinskih mjehurića logična je pretpostavka da,u nekim uvjetima,imaju tendenciju rasta.Kod nano-mjehurića je dokazano da rastu u fiziološkoj otopini (0,9%Nacl) na 4 stupnja Celzijusa.Ako bi se temperatura povisivala na naših 36 stupnjeva Celzijusa logična je pretpostavka da mjehurići značajno rastu ( Boylov zakon).Pretpostavljamo da su mjehurići „priljepljeni“ na stijenku vena i da kod promjena atmosferskog tlaka rastu negdje oko 3-4 puta.Njihova pojava u krvotoku nije samo ugrožavajuća radi plinske embolije,nego je i korisna radi omogućavanja lakšeg protoka krvi radi smanjenja otpora u žilama,a što se koristi u naftnoj industriji za ispumpavanje nafte.Oslobađanje mjehurića u krvotok donosi ih u pluća,gdje ako ih je mnogo,mogu izazvati nelagodu ali se ubrzo izbacuju preko alveo-kapilarne membrane.Oko 30% ljudi ima defekt na opni koja razdvaja srčane pretkomore ,stanje koje nazivamo Patentni Septalni Defekt (PSD).U tom se stanju dešava povremeni prelaz krvi iz desnog atrija u lijevi te se plinski mjehurići mogu javljati u arterijskoj cirkulaciji ali i u koronarnim arterijama.Obzirom da se na mjehuriće hvataju lipidi,trombociti i eritrociti mogu dovesti do tromboze koronarnih arterija iako se generalno smatra da pretežno oštećuju endotelne stanice krvnih žila te mogu dovesti do smanjenja njihovog proizvoda, dušičnog oksida (NO) koji je vazodilatator i kontrolor normalne funkcije arterija.Mora se imati na umu da svjetske studije koronarografija pokazuju uredan nalaz i u 50% bolesnika sa stenokardijama.Mjehurići plina u krvnim žilama mogu obstrukcijom ali i stalnim oštečenjima endotela žila samostalno,ali i uz nakupljanje lipida ili trombocita na plinske mjehuriće,dovesti do vaskulitisa ( autoimuna bolest krvnih žila).Danas se pretpostavlja da se ta,“endotelna disfunkcija“ javlja kao predstadij ateroskleroze.
Razmjena plinova se odvija i na sluznici probavnog trakta:metan i vodik uvijek prelaze iz lumena crijeva u krv a kisik,ugljik i dušik imaju dvosmjeran smjer zavisno od koncentracije.Na taj način,uz pluća,i crijeva sudjeluju u održavanju plinske ravnoteže u ljudi.

Genetika

Rijetki su pokušaji da se starost objasni drugačije nego genetskim razlogom ili oštećenjima humanih stanica preko oštećenja DNK slobodnim radikalima.Da li je takvo gledanje naš bijeg od ozbiljnijeg razmišljanja ili su to i pravi razlozi starenja? Naime,osnovna je funkcija gena ( koliko danas znamo) stvarati „kalupe“za sintezu bjelančevina pa se stvorio stav da je broj gena u našem genomu identičan broju bjelančevina.Kako u organizmu postoji oko 140.000 različitih bjelančevina lagano je zaključiti da se kod definiranja genoma očekivao i takav broj gena.Takva je istina vrijedila od otkrića dvostruke uzvojnice DNK nobelovaca Watsona i Cricka (1962.) pa sve do definiranja genoma 2012 godine. Definiranje genoma je donijelo razočarenje,u grubim crtama, definirano je 46.000 gena od kojih je samo 19.000-20.000 bilo onih koji kodiraju bjelančevine .Godine su donijele i otkrića da jedan gen može sintetizirati i do 7 različitih bjelančevina.No to je sve bilo manje od 2% ukupne DNK i RNK koje su imale dokazivana biološka djelovanja tako da se njihova uloga ne može definirati do kraja.Ispada da,ako genetskim jezikom govorimo,starenje ide preko „staračkih bjelančevina“ ili ne znamo kako drugačije.Odmah se može postaviti i pitanje:da li postoje te bjelančevine i da li,uopće postoje laboratorijski znaci starosti ?.Ne postoje,pregledima pacijenata kroz desetljeća nisam upoznao „laboratorijske znakove starosti“ ali znakove bolesti mnogo puta.Učinjeno je mnogo ispitivanja serumskih bjelančevina u ljudi i eksperimentalnih životinja ali i ispitivanja tkivnih bjelančevina eksperimentalnih životinja,“starosne bjelnčevine“ nisu definirane.Starost nije bolest jer bi to impliciralo i mogućnost izlječenja od starosti,starost je stanje.

Slobodni radikali

Slobodni su radikali „kemijski nestabilni“ atomi,molekule ili ioni koji u stukturi nemaju simetričan par elektrona;ako su jednoga izgubili proces nazivamo oksidacijom a ako su jednoga (ili više) dobili proces nazivamo redukcijom.Razlogom su „lančane“reakcije procesa oksidacije i redukcije u određenom mediju.Takvi kemijski procesi,osim DNK,oštećuju i lipide i bjelančevine u jezgrama stanica i staničnim membranama.Rezultati takvih molekularno bioloških promjena su nakupljanje oštećenih bjelančevina,lipida i nukleotida u stanicama što dovodi do bolesti i starosti.No da li je to baš tako ? Nije li taj pomak elektrona spominjao Niels Bohr nazvavši ga „kretanjem kvanta“,najmanjih količina energije i na čemu se bazira kvantna mehanika.Da li se ovdje dešava rasjed molekularne biologije i fizike i tko je u pravu ?Oni kojima je to normalna pojava života (fizičari) ili oni kojima je to znak bolesti i starenja (molekularni biolozi,kemičari)?.Naime,ne treba zaboraviti da smo prema mnogim laureatima Nobelovih nagrada iz fizike mi,ljudi ali i sva druga bića,samo energetska gustoća a ne materija.U svojoj knjizi“ Sedam kratkih lekcija iz fizike“, Carlo Rovelli Einsteinovu Teoriju relativnosti naziva „najljepšom od svih teorija“,a predstavljenu „tako jednostvnom jednadžbom“.Rovelli je oduševljen Teorijom relativnosti kao što bi mi liječnici trebali biti oduševljeni provođenjem ( uspješnih) cijepljenja Jennera i Pasteura kod bolesti boginja ili pronalaskom antibiotika Alexandera Fleminga.Einsteinova formula E=mx c2 zapravo znači da bi potreba za energijom pri postizanju brzine svijetlosti bila neizmjerna ( pa bi brzinu svijetlosti bilo i nemoguće postići) a kada bi ju postigli nestalo bi vrijeme i prostor pa bi postali dio energetskog polja kako je,kao mogućnost,potpuno i jasno prikazano u filmovima Odiseja 2001,Odiseja 2010 i Interstelar.Postizavanjem statusa dijela energetskog svemira postavljamo se u mogućnost da „duhovi“ postoje ( film Interstelar).Naime sve spomenuto je fikcija koja je možda i istinita ali znanstvenih dokaza nema.Svojevremeno su Stephenu Hawkingu postavili pitanje; da li je moguća teleportacija?.Odgovorio je da se,ukoliko će to biti tehnički i moguće,ona neće moći izvesti jer bi došlo do velikih grešaka u ljudskoj atomskoj građi.

Moji atomi

1957. radioizotopnim se metodama ispitivalo kako brzo se mijenjaju atomi u ljudi.Dokazano je da se svake godine promjeni 98% naših atoma a da nakon 5 godina nema niti jednog starog atoma ( radi sporije promjene atoma u našim kostima).I sada se dolazi do apsurda;stalno se ugrađuju novi „mladi“atomi a mi starimo.Logično je pitanje da li smo mi „isti oni od prije par godina“ ili smo mi potpuno novi ljudi što bi,naravno i jurisdiktično,imalo neka značenja.Većina stručnjaka razmišlja o tome da je upravo kisik,toliko važan za život,razlogom starenja zbog svog efekta na stvaranje slobodnih radikala kisika koji oštećuju DNK,bjelančevine i masnoće.Atomi se mijenjaju kroz dolazak novih disanjem, ulaskom hrane i pića.U nekim se šaljivim komentarima tvrdi da bi odustajanje od kisika kod disanja,spriječilo starenje.

Zaključak

Nije nam jasno niti što je život ali i smrt kojoj znamo prepoznati „rane“ i „kasne“znakove, te nije niti čudno da nam nije jasno što je starost.Godine liječničkog staža pokazale su mi da nema karakterističnog laboratorijskog nalaza niti bilo kakvog drugog pokazatelja starosti osim izgleda i podatka o godinama rođenja.Iako i sam star, često skijam sa potpuno zdravih prijateljima koji imaju i preko 80 godina starosti.
Obzirom da smo građeni od plina možda bi bolje poznavanje plinskih zakona unijelo više svijetla u starenje na koje očekujemo odgovore.Naime,svi živi organizmi prilagođeni su na atmosferski tlak svoje nadmorske visine.Oscilacijama u atmosferskom tlaku koje se stalno dešavaju,u organizmu se oslobađaju plinski mjehurići iz otopljenog stanja remeteći protok krvi,dovodeći do stvaranja mikro i makro tromboza u krvnim žilama a posebno djelujući na endotelne krvne stanice koje su glavni kontrolor funkcije organizma.To bi moglo biti objašnjenje mnogih bolesti koje nam se dešavaju.Poznato je,naime,da nagle promjene atmosferskog tlaka dovode do moždanih udara,infarkta te drugih posljedica remećenja cirkulacije.A starenje ?
Mutacije DNK nastale na bilo koji način razlog su pojavama bolesti ali bi se teško mogle povezati sa starenjem jer bi poremećaj u DNK dovodio do stvaranja patoloških bjelančevina,stvaranju nekakve „staračke bjelančevine“ te učestaloj pojavi vaskulitisa i drugih autoimunih bolesti koje se u starosti javljaju češće ali ne zbog starosti nego zbog bolesti.
Ako bi se isključila životno važna patetika, pitanje šta uzrokuje starost bi glasilo;
1.da li više vjerujete u atomske promjene plinova ,kalcija i fosfora u elektromagnetnom i gravitacijskom polju te utjecaju na starenje gubljenjem“lakih“ atoma vodika i nakupljanjem“teških“ atoma plinova kisika,ugljika, kalcija i fosfora koje nastaje kroz godine (fizika,kemija)
2 ili u staru ,Weismannovu teoriju „ potrošnje stanica“ kroz genske mutacije i oštećenja slobodnim radikalima.
Ovdje se moramo ponovno vratiti Hawkingovom odgovoru na pitanje „dali teleportacija ima budućnost ?“.Već sam ranije spomenuo njegov odgovor „da je biološki nezamisliva jer bi došlo do teških promjena u atomskoj strukturi čovjeka“.Nije li ,u načelu,starenje teleportacija kroz vrijeme i prostor ? Ako bi teleportaciju definirali kao dezintegraciju organizma do atoma te njegovu potpunu reintegraciju u drugom prostoru i vremenu tada se to kod nas i dešava.Kako u godini dana promjenimo sve atome mislim da bi starenje mogli nazvati telportacijom ( u drugo vrijeme i prostor).No, to je stalno prisutan događaj u kojemu se dešavaju promjene u atomskoj građi pa bi nazvati starost nekakvom „kroničnom teleportacijom“ bilo prilično.. Valja se prisjetiti tvrdnje Nielsa Bohra (Nobelova nagrada za fiziku ) da je gubljenje atoma vodika iz atomske strukture jednog atoma i njegov ulazak u strukturu drugog atoma proces koji nazivamo oksidacija ali,što je itekako važno,gubitak jednog kvanta energije.Znači osim oksidacije deševa se i gubitak energije.
U Srbiji postoji slikovita uzrečica za starce, na primjer „krečana“( što znaći „pun je spojeva kalcija) i „ishlapio“( što znaći demenciju).To bi mogao biti i opis realnih događaja jer gubitkom plinskih (laganih) atoma nakupljamo sve više (teških) atoma kalcija i fosfora.Valja imati na umu da je planet Mars izgubio atmosferu olujama sunčeve energije koja su odnijela lagane atome plina i tako planet učinile mrtvim.A kako čovjek gubi atome plina ?; pa to je svima poznato,ekskretornim funkcijama.
Malo po malo došli smo i do vječnog pitanja ,a što je život ?.Da li ga je lakše objasniti fizikom,biologijom ili holistički ?Jednu od najboljih knjiga ( danas se smatra klasikom) napisao je nobelovac Erwin Schroedinger,Što je život, 1944.godine, a koja je poslužila u stvaranju ideje DNK uzvojnice nobelovaca Watsona i Cricka.Literatura nameće i odgovore; nastali smo u plinu i u plin ćemo se pretvoriti. Jer 99 % naše građe su atomi plina,a ta se atomska plinska konstrukcija stalno mijenja ( 98% plinskih se atoma promjeni u godini dana).Svu tu „plinsku nakupinu“ (čovjek) drži na okupu DNK ,plinska struktura koja oscilira kao i čitav svemir frekvencijama od oko 500-600 Hz.Iako postoje različiti pogledi na nastanak ljudi ( evolucionistički i kreacionistčki ) potonji mi se čini bližim.

Prolog

A 75.rođendan ? Sjedim na terasi iza kuće na drvenom stolcu upitne sigurnosti a u ruci mi je čaša aperitiva.Sam, u iščekivanju svečanog ručka.Očekujemo iznimno cijenjenog gosta tako da je moja supruga Vanja posebno angažirana.Dan je prekrasan,listopadno je sunce još uvijek toplo a svijetlo difuzno ali bijelo.Puše topli i jak jugo-zapadni vjetar noseći oblake otpalog i suhog lišća koje pada po meni ali i u čašu.Mnogo sitnog sjemenja leti po zraku tražeći novu priliku za život ,a ptice pjevaju još uvijek uzbuđujuće jako.No ta ljepota je metafora promjena „u novo lišće i nove ljude koji dolaze“ (Homer).Nikako se ne mogu složiti sa depresijom“Mita o Sizifu“ ,A.Camusa koji bi,da je doživio moju dob možda učinio i suicid.Djeca i unuka su u svojim sobama ustrašeni prijetećom infekcijom.Taoci.
Najednom se pojavljuje supruga i zove;Ivo dođi na ručak,gospodin COVID nije potvrdio svoj dolazak na ručak.Još jedan rođendan bez darova.Jeste li čitali Camusom roman“ Kuga“ napisan 1947.godine ?.Upravo sve to proživljavamo danas.