Pojam psihologijskog testiranja i obrade podrazumjeva niz postupaka na osnovu kojih se može zaključiti da li se kod djece i mladih radi o normalnom psihičkom razvoju ili postoje izvjesna odstupanja na područjima kognitivnog ( intelektualnog) i konativnog ( karakteristike osobnosti) razvoja.
Psihologijsko testiranje se provodi na dva načina; grupno ( škole, radne organizacije,profesionalna orijentacija,vojska, policija itd.),dakle u situacijama kada se u kratkom roku treba obraditi veća skupina ispitanika , ili individualno u kliničkoj situaciji, kada se testira samo jedno dijete ili adolescent. Individualna psihologijsko testiranje omogućava psihologu da primjeni veliki broj mjernih instrumenata ( testova i upitnika) kako bi otkrio specifične uzročnike nekog ponašanja i/ ili odstupanja.U individualnom testiranju psiholog se maksimalno koncentrira na specifične karakteristike osobe koju testira. Dakle, uočava se motivacija za suradnju i rješavanje testove, ponašanje u ispitnoj sitaciji, komunikacijske vještine( verbalne i neverbalne poruke) ,mogućnost koncentracije na zadatke koji zahtjevaju intelektualni angažman, i specifična ponašanja zbog kojeg je dijete ili adolescent doveden na obradu.
Psihologijska obrada podrazumjeva detaljni ulazni intervju sa roditeljima djeteta ili adolescenta (podaci o trudnoći,porodu ,specifičnosti ranog razvoja , karakteristike predškolskog i školskog razdoblja, podaci o bolestima koje je dijete preboljelo, eventualne traume glave, aktualno psihofizičko stanje i ponašanje,razlozi zbog kojeg je dovedeno na psihologijski obradu i testiranja). Izuzeto su važni podaci o obiteljskoj anamnezi (da li postoje nasljedne ili stečene psihičke bolesti u obitelji ,socio-ekonomski status obitelji, traumatskim događajima u obitelji-bolest i/ ili smrt nekog od članova obitelji za koje je dijete bilo emocionalno vezano, gubitak posla, preseljenje itd.).
Nakon što su dobiveni osnovni i detaljni podaci o djetetu ( adolescentu) provodi se intervju sa osobnom koju treba testirati i obraditi. Pitanja koja se postavljaju odnose na razumjevanje problematike zbog koje su dovedeni psihologu, zatim na izvanškolske aktivnosti , interese, školski uspijeh, te se tako fokus interesa psihologa pomalo pomiče prema specifičnom području koje bi moglo biti uzrokom opisanih smetnji i ponašanja koje su naveli roditelj.
Važno je napomenuti da je socijalni kontakt i suradnja djece koja su dovedena na psihologijsku obradu i testiranje ovisna ne samo o dobi, već o nizu specifičnih faktora kao što su: ranije iskustva sa sličnim obradama, poruke koje šalje obitelja a povezane su sa obradom ( odvođenje psihologu zbog kažnjavanja),nivo patnje koje dijete ima,aktualno psihofizičko stanje djeteta ( bolest, neispavanost,ustrašenost, otpor ) .Naravno, da se većina djece, a pogotovo adolescenta osjećaju u prvom susretu „ prisiljeno „ i „ privedeno“ međutim tjekom razgovora i suradnje dolazi do uzajamnog razumjevanja i poštovanja koji su preduslov za donošenje ispravnih zaključaka. Naime, valja imati na umu da rezultati testova bez podataka o ponašanju tjekom obrade, mogu dovesti do posve krivih, a često puta i opasnih zaključaka.
Pomno i višekratno promatranje djeteta , te njegovu komunikacije sa članovima obitelji uz rezultate na specifično odabranim testovima, rezultirati će zaključcima i postupcima koji će unaprijediti ili posve ukloniti neadaptivne oblike ponašanja.