Pojam psihologijskog  testiranja i  obrade podrazumjeva niz postupaka na osnovu kojih se može zaključiti  da li se kod djece i mladih radi o normalnom psihičkom razvoju ili postoje izvjesna odstupanja na područjima kognitivnog ( intelektualnog) i konativnog ( karakteristike osobnosti) razvoja.
 Psihologijsko testiranje se provodi na dva načina; grupno ( škole, radne organizacije,profesionalna orijentacija,vojska, policija itd.),dakle u situacijama kada se u kratkom roku treba obraditi veća skupina ispitanika , ili individualno u kliničkoj situaciji, kada se  testira  samo jedno dijete ili adolescent. Individualna psihologijsko  testiranje omogućava psihologu  da primjeni veliki broj mjernih instrumenata ( testova i upitnika) kako bi otkrio specifične uzročnike nekog ponašanja i/ ili odstupanja.U individualnom testiranju psiholog se maksimalno koncentrira na specifične karakteristike  osobe koju testira. Dakle, uočava se motivacija za suradnju i rješavanje testove, ponašanje u ispitnoj sitaciji, komunikacijske vještine( verbalne i neverbalne poruke) ,mogućnost koncentracije na zadatke koji zahtjevaju intelektualni angažman, i specifična ponašanja zbog kojeg je  dijete ili adolescent doveden na obradu.

Psihologijska obrada podrazumjeva detaljni ulazni intervju sa roditeljima djeteta ili adolescenta  (podaci o trudnoći,porodu ,specifičnosti ranog razvoja , karakteristike predškolskog i školskog razdoblja, podaci o bolestima koje je dijete preboljelo, eventualne  traume glave, aktualno psihofizičko stanje i ponašanje,razlozi zbog kojeg je dovedeno na psihologijski obradu i testiranja). Izuzeto su važni podaci o obiteljskoj anamnezi (da li postoje nasljedne ili stečene psihičke bolesti u obitelji ,socio-ekonomski status obitelji, traumatskim događajima  u obitelji-bolest i/ ili smrt nekog od članova obitelji za koje je dijete bilo emocionalno vezano, gubitak posla, preseljenje itd.).

Nakon što su dobiveni osnovni i detaljni podaci  o djetetu ( adolescentu) provodi se intervju sa osobnom koju treba testirati i obraditi. Pitanja koja  se postavljaju odnose na  razumjevanje problematike zbog koje su dovedeni psihologu, zatim na  izvanškolske aktivnosti , interese, školski uspijeh, te se  tako fokus interesa psihologa pomalo pomiče prema specifičnom području koje bi moglo biti uzrokom opisanih smetnji i ponašanja koje su naveli roditelj.
Važno je napomenuti da  je socijalni kontakt i suradnja djece koja su dovedena na psihologijsku obradu i testiranje ovisna ne samo o dobi, već o nizu specifičnih faktora  kao što su: ranije iskustva sa sličnim obradama, poruke koje šalje obitelja  a povezane su sa obradom ( odvođenje psihologu zbog kažnjavanja),nivo patnje koje dijete ima,aktualno psihofizičko stanje djeteta ( bolest, neispavanost,ustrašenost, otpor )  .Naravno, da se većina  djece, a pogotovo adolescenta osjećaju u prvom susretu „ prisiljeno „ i „ privedeno“ međutim tjekom  razgovora i suradnje dolazi   do  uzajamnog razumjevanja i poštovanja koji  su  preduslov za donošenje ispravnih zaključaka. Naime, valja imati na umu da  rezultati testova bez  podataka o  ponašanju tjekom obrade, mogu dovesti do posve krivih, a često puta i opasnih zaključaka.

Pomno i višekratno promatranje  djeteta , te  njegovu komunikacije sa članovima obitelji uz rezultate na specifično odabranim testovima, rezultirati će zaključcima i postupcima koji  će unaprijediti ili posve ukloniti  neadaptivne oblike ponašanja.