Ispis

Kontaktni alergijski dermatitis (Dermatitis allergica e contactu) je upala kože koja je posredovana reakcijom preosjetljivosti tipa IV. Javlja se kao akutni i kronični oblik. Kontaktni alergijski dermatitis (akutni i kronični) čini 5 do 15% svih upalnih dermatoza. Postoje dokazi da je u općoj populaciji broj oboljelih 1-10%, a ako se uzme u obzir postotak pozitivnih epikutanih testova, taj broj je i veći. Najčešće su kontaktne alergijske reakcije na metale (nikal, kromati, kobalt), živu, sastojke plastike, epoksidne smole, mirise, katrane drvenog ugljena, peruvijanski balzam, i dr. Teške reakcije su češće na tvari koje su u para položaju u benzolovom prstenu (npr. kaini, neomicin). Ipak, kontaktni alergijski dermatitis je rjeđi od kontaktnog nealergijskog dermatitisa.
Akutni alergijski kontaktni dermatitis (Dermatitis allergica e contactu acuta) se manifestira promjenama kože koje nastaju u većini slučajeva 24 do 48 sati nakon ponovljenog dodira s alergenom na koji je organizam prethodno senzibiliziran (alergijska preosjetljivost tipa IV). Akutni oblik bolesti obično se pojavljuje na nepokrivenim dijelovima tijela (na koži lica, vrata, vanjskialnih strana šaka i stopala te podlaktica). Promjene odgovaraju onima u akutnom kontaktnom nealergijskom dermatitisu; u eritematoznoj fazi se vidi oštro ograničeni eritem (crvenilo) i edem kože (oticanje), u vezikuloznoj fazi se pojavljuju mjehurići tj. vezikule (rjeđe mjehuri tj. bule), pucanjem pokrova vezikula i bula nastaje madidirajući stadij sa erozijama i vlaženjem. Potom se pojavljuje krustozni stadij, a nakon njega skvamozni stadij s ljuštenjem kojemu je cilj obnova rožnatog sloja. U većini slučajeva je izražen svrbež.
Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju anamnestičkih podataka i kliničke slike te pozitivnog epikutanog testa koji je najvažniji laboratorijski dokaz kontaktnih alergijskih reakcija i kontaktnih alergena. Testiraju se alergeni koji su najčešći u svakodnevnom životu i radu prema preporuci Međunarodne skupine za istraživanje kontaktnih dermatitisa (ICDRG) (spojevi kroma, nikla, kobalta, žive, amonijaka, anilin, ursol, formalin, terpentinsko ulje, nafta, katrani drvenog ugljena itd.), tzv. »standardna serija alergena«. Ponekad se primjenjuju i »ciljani alergeni« karakteristični za pojedina zvanja. Od ostalih testova je moguće testiranje dinitroklorbenzenom (DNCB), intradermalno testiranje trihofitinom, kandidinom i tuberkulinom, te TRUE (engl. Thin-Layer Rapid Epicutaneous Test) s alergenom otopljenim u otopini etanola (u SAD-u). Ako se prepozna i isključi uzročni alergen, akutni kontaktni alergijski dermatitis prolazi unutar 3 do 4 tjedna. Potrebno je izbjegavati alergene, pošto pri ponovnom dodiru s uzročnim alergenom dolazi do egzacerbacije bolesti.
Kronični kontaktni alergijski dermatitis (Dermatitis allergica e contactu chronica) obuhvaća kožne promjene kroničnog (dugotrajnog) tijeka koje su posljedica alergijske senzibilizacije na kontaktne alergene. Etiopatogenetski, bolest nastaje kao posljedica kasne alergijske preosjetljivosti tipa IV, tako da kroničnom obliku prethodi akutni oblik kontaktnog alergijskog dermatitisa ili se od početka manifestira promjenama sa slikom kronične dermatoze. Neki alergeni su svugdje prisutni (ubikvitarni) i teško ih je izbjegavati (npr. nikal, formaldehid, mirisi, konzervansi itd.) iako često izazivaju takve reakcije. Smatra se da ovaj oblik kontaktnog alergijskog dermatitisa najčešće nastaje kao posljedica stalnog utjecaja neprepoznatih alergena, uz izraženu sklonost osobe prema pojavi ekcema. Na koži tipična reakcija površinskog sloja kože (epidermisa) koji je stoga zadebljan, a javlja se i povećan broj ljuski. Klinički, za kronični kontaktni alergijski dermatitis karakteristična je suha koža, infiltrirana, pojačanog crteža, a unutar žarišta vide se lihenoidne papule (lihenifikacija), do čega dolazi zbog podražaja grebanjem. Ove promjene mogu se pojaviti na bilo kojem dijelu kože, a osobito često na jagodicama prstiju ruku, na vanjskim stranama šaka i prstiju, na postraničnim dijelovima prstiju, u predjelu areala dojke, te u genitalnoj i perianalnoj regiji. Kronični kontaktni alergijski dermatitis može se pojaviti i na sluznicama, kao alergijski stomatitis, kao kronični konjunktivitis (npr. na sredstva za njegu kontaktnih leća), te genitalno (balanitis i vulvitis, npr. na sredstva za intimnu njegu, kontracepcijska sredstva). Promjene na sluznicama očituju se crvenilom, erozijama i svrbežom, a kontaktne alergijske oralne promjene najčešće izazivaju zubne paste, tekućine za usta, proteze, zubne navlake, lijekovi i žvakaće gume. Dijagnoza kroničnog kontaktnog alergijskog dermatitisa se postavlja na temelju kliničke slike i anamnestičkih podataka, potvrđuje se epikutanim (patch) testom, a tek ponekad se radi i biopsija kože.