• Mi brinemo o Vašem zdravlju, vremenu, udobnosti i mogućnostima

  • Mi brinemo o Vašem zdravlju, vremenu, udobnosti i mogućnostima

  • Ljubaznost, razumijevanje, povjerenje, brza obrada na jednom mjestu

  • Ljubaznost, razumijevanje, povjerenje, brza obrada na jednom mjestu

  • Profesionalnost, diskrecija, ekspeditivnost, poštovanje dostojanstva pacijenta

  • Profesionalnost, diskrecija, ekspeditivnost, poštovanje dostojanstva pacijenta

  • Mi brinemo o Vašem zdravlju, vremenu, udobnosti i mogućnostima

  • Mi brinemo o Vašem zdravlju, vremenu, udobnosti i mogućnostima

  • Profesionalnost, diskrecija, ekspeditivnost, poštovanje dostojanstva pacijenta

primarijus , dr sc med Ljiljana Popović Miočinović
neuropedijar u Poliklinici ABR, Zagreb, Bužanova 10b/1

1.Kako razlikovati poremećaj spavanja od privremenog problema sa spavanjem?

Većina roditelja iskusila je barem jedamput, strah i zabrinutost zbog problema djetetova usnivanja ili spavanja. Nasreću, to su najčešće kratkotrajne, prolazne i bezalene neugodnosti ili problemi i oni nemaju utjecaja na razvoj djeteta. Međutim mogu uplašiti roditelje, a roditeljski strah može biti prvi korak ka razvoju poremećaja u spavanju kod djeteta. Dijete osjeća roditeljsku zabrinutost i strah, to ga može dodatno uplašiti , te od jednog neugodnog , bezazlenog noćnog događanja može doći do razvoja poremećaja spavanja. Ne postoji dijete koje barem jednom nije imalo problem sa spavanjem, ali o poremećaju spavanja govorimo, tek kada dijete zbog problema spavanja , razvije poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju : umorno je, pospano, cendravo ili samo teško usmjerava pozornost.

Neprepoznati poremećaji spavanja mogu značajno utjecati na stjecanje novih znanja i vještina, kao i školski uspjeh. Roditelje je potrebno ohrabriti, da se naoružaju barem osnovnim znanjima o procesu spavanja djece. Spavanje je individualna osobina djeteta, ovisi o dobi djeteta, temperamentu djeteta, vanjskim utjecajima. Postoji i obiteljska sklonost da dijete bude „dobar" ili „loš" spavač.

Što znači da je spavanje dobno ovisna, individualna osobina djeteta?

Već u novorođenačkoj dobi potreba za snom kreće se u vrlo širokom rasponu, od 10,5 do 20 sati na dan , a san može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati .U dobi od 1.-3. godine dijete spava od 13-14 sati, sa ili bez dodatnog dnevnog spavanja, javljaju se neki rituali prije spavanja i neizbježni prijelazni objekti ( dekica, gazica, plišanac). Potreba za duljinom spavanja opada sa dobi, a kvalitet spavanja sve više ovisi o dnevnim aktivnostima djeteta. Temperamentnija, živahnija djeca imaju manju potrebu za snom i teže ih je uspavati.

Poremećaji spavanja

Većina poremećaja spavanja javlja se u vrlo dramatičnim oblicima i to nedvojbeno djeluje zastrašujuće svakom roditelju, a nerijetko može utjecati i na obiteljski sklad. Nasreću većina ovih poremećaja manje šteti djetetu, nego li roditeljima i cijeloj obitelji. Savjet je da se roditelj treba naoružati znanjem. Najbolje je da se obrati pedijatru i zatraže savjet i upute . Roditelj koji pročita ovaj članak , napuniti će se tolikom količinom znanja da će pobijediti strah. Samo smiren roditelj uspješno će pomoći svom djetetu i sebi, te na taj način uskladiti funkcioniranje cijele obitelji .

Poremećaji spavanja mogu se javiti kod uspavljivanja, kod održavanja kontinuiteta spavanja i tijekom samog spavanja , a zbog pojave nekih neugodnih događanja tijekom spavanja .To su noćni strahovi, mokrenje u krevet , pričanje u snu , škrgutanje zubima, mjesečarenje i prestanak disanja – apneje . Ukoliko su navedeni problemi učestaliji i dugotrajniji ( duže od 3 mjeseca ) i dovode do poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju djetata radi se o poremećaju spavanja i potrebno je potražiti stručnu pomoć ( pedijatar , neuropedijatar, dječji psihijatar ili dječji psiholog).

Učestalost poremećaja je ovisna o dobi i zdravstvenom stanju djece. Poremećaje spavanja imaju i zdrava i bolesna djeca. Bolesna češće (akutna bolest sa povišenom temperaturom), kao i djeca sa neurorazvojnim problemima (neurorizicima, ADHD-om , poremećajima iz autističnog spektra ) .

Kod nas ne postoje sistematska istraživanja i podaci o pojavnosti poremećaja spavanja u općoj populaciji djece. Najčešće su noćne more ( „ružni snovi"), barem jednom ih je imalo 35 do 50% djece, u dobi 3. do 6.godina. Česti su noćni strahovi (kod 3-5% djece, čak kod 10-15% djece, u dobi od 3.do 7. godina),. Nesanice su rijetke u dječjoj dobi

2. Kako se dijagnosticira poremećaj spavanja?

Prvi korak u postavljanju dijagnoze je razgovor sa roditeljima, koje se ciljano vodi u smislu postavljanja adekvatnih pitanja o učestalosti, vrsti i trajanju noćnih događanja. Roditeljima se savjetuje da učine video snimku događaja tijekom spavanja .Potrebno je učiniti neurorazvojni pregled djeteta . Prema dobi djeteta procjenjuje se socijalni kontakt, stanje vida i sluha u smislu socijalne komunikacije, komunikacijskih vještina i motoričke aktivnosti. Ukoliko je potrebno liječnik upućuje dijete na dodatne pretrage , na primjer: EEG snimanje u spavanju, kojim se može razlikovati bezazlena noćna događanja od epileptičkih napadaja u spavanju. Ako je potrebno može se učiniti video polisomografsko EEG snimanje spavanja. Ovom pretragom se snimaju brojne tjelesne funkcije ( očni pokreti, mišićni pokreti, disanje, rad srca i mozga) i tako dobiva uvid u funkcioniranje djeteta tijekom spavanja , mogu se odrediti stadiji spavanja ( REM i non-REM spavanje). Također , ovom pretragom se može dijagnosticirati apneja - nemogućnosti disanja pri spavanju. Veliki broj djece nepravilno diše tijekom REM stadija spavanja . Prekid disanja do desetak sekundi je uobičajen i ne smatra se poremećajem. Ukoliko dijete ima prekid disanja više od jedne minute , a zatim se panično budi i hvata zrak govorimo o poremećaju disanja koji se zove apneja. Djeca nisu svjesna noćnih buđenja, ali su ujutro umorna i pospana. Uzroci apneje najčešće su pretjerana težina, opstrukcija dišnih puteva ili neurorazvojni poremećaji . Apneja se povezuje i sa pojavom iznenadne smrti novorođenčeta - SIDS (sudden infant death sindrome), naizgled zdrava beba prestane disati u spavanju. To se češće događa ukoliko beba spava na na trbuhu .

3.Vrste poremećaja spavanja?

Brojne su vrste poremećaja spavanja , neke su češće u djece, neke u odraslih. Obično se dijele u dvije velike grupe .U prvoj grupi su tzv disomnije, to su poremećaji vezani uz duljinu, kvalitetu ili vrijeme spavanja. U drugoj grupi su parasomnije, to su raznolika događanja tijekom spavanja : noćni strahovi, noćne more, škripanje zubima, pričanje u snu, mjesečarenje, enureza ili noćno mokrenje.

U prvoj grupi poremećaja spavanja (disomnije) su poteškoće usnivanja , odgađanje spavanja, strah od spavanja i neadekvatne navike spavanja. Prava nesanica je rijetka u djece , nešto je češća u adolescenata, vezana uz mladalačke krize. Postoji i tzv. "vesela nesanica".To je pojava povećane budnosti, zamijećena u djece, kojoj je dovoljno samo nekoliko sati spavanja, a ostatak noći provode u igri ili razgovoru, ujutru se osjećaju sasvim svježe i odmorno. U mojoj liječničkoj praksi u lijepom sjećanju mi je djevojčica, koja je u dobi od nepune 2 godine znala napamet cijelu „Ježevu kućicu". Bila sam zatečena i upitala roditelje kada su ju uspjeli naučiti pjesmicu. Odgovorili su da ju tako zabavljaju "cijelu noć".

U drugoj grupi poremećaja spavanju su tzv parasomnije.To su raznolika događanja tijekom spavanja . Dijele se na poremećaje vezane uz određene stadije spavanja (non-REM ili REM) .U sporim stadijima spavanja ( non REM) javljaju se noćni strahovi, mjesečarenje i enureza-mokrenje u spavanju, a u REM stadiju javljaju se noćne more, REM atonije i drugo.

Unatoč visokoj učestalosti javljanja (gotovo kod trećine djece) poremećaji spavanja nisu opasni za dijete. Neugodniji su roditeljima i mogu ozbiljnije narušiti obiteljski sklad. Mjesečarenje ili hodanje u snu može biti opasno zbog mogućih ozljeda , prilikom penjanja ili silaženje stepenicama, izlaženja kroz prozor ili mahanja nožem.

4.Koje su vrste poremećaja spavanja karakteristične za određenu dob djeteta?

Svi poremećaji spavanja su vezani uz određenu razvojnu dob djeteta, javljaju se u određenoj razvojnoj dobi i prestaju kada dijete preraste tu dob!

Poremećaj ritmičkih pokreta ili motoričke stereotipije ( ponavljajući jednoliki pokreti)

Pojavljuju se od 4-6 mjeseca i prestaju do četvrte godine, rijetko se zadržavaju u odrasloj dobi. Motoričke aktivnosti tipa njihanja glavom ( desno- lijevo) , udaranja glavom ( naprijed - natrag) i njihanja cijelog tijela ( u četveronožnom polažaju ) događaju se neposredno prije uspavljivanja ili tijekom non-REM spavanja (stadiji 1 i 2) . Ovo su bezalena, prolazna događanja prije spavanja ali je potrebno upoznati nadležnog pedijatra sa tom pojavom (pokreti koji se izvode nalikuju simptomima nekih vrsta epilepsije) . Ne zna se zbog čega se neka djeca na taj način uspavljuju. Važno je osigurati uvijete da se dijete ne može ozlijediti u krevetu, dijete nježno zagrliti i pustiti laganu glazbu pravilnog ritma.

Poteškoće usnivanja i strah od spavanja

Javljaju se u drugoj godini .Tada se javljaju i drugi razvojni strahovi (od nepoznatih osoba, od odvajanja, od čudovišta, od mraka). Odlazak u krevet dijete doživljava kao odvajanja od roditelja uslijed čega se javlja separacijska tjeskoba. Usnivanje otežava i roditeljska tjeskoba ili krivnja zbog odvajanje od djeteta . Danas se to često javlja zbog sve većeg izbivanja roditelja iz kuće i kraće provedenog vremena s djetetom. Dijete teško usniva, nose ga, ljuljaju, pjevuše mu, na prestanak ovih radnji snažno protestira, traži ritual. Starija djeca odlaze roditeljima u krevet, igraju se po noći kao da je dan, gledaju TV, traže čitanje i sl.

Noćni strahovi

Počinju se javljati nakon navršenih 18 mjeseci, najčešći su od 3. do 7. godine i uglavnom prestaju do 12 godine. Pojavljuje se kod 3 do 6% djece , neki smatraju čak kod 15% djece. Noćni strah nastupa u prvoj trećini noći, kada je dijete u non-REM stadiju spavanja, kada ne sanja već se mozak potpuno „odmara". U napadaju straha dijete se najprije meškolji u snu, zatim naglo ustaje i sjedi u krevetu, širom otvorenih očiju gledajući u određenom pravcu, sa izrazom užasa na licu, kao da gleda u nekakvo čudovište, počinje vrištati i pružati ruke prema roditeljima ili ih doziva. Dijete ima sva tjelesna obilježja straha: otkucaji srca i ritam disanja se ubrzavaju, znoji se, tresu mu se ruke , lice je zacrvenjeno ili blijedo. Dijete može plakati, ali se ne budi. Najčešće ga se ne može umiriti, može odbijati da ga se prigrli ili utješi. Roditeljima i drugim prisutnim osobama ovo najčešće izgleda prilično zastrašujuće . Tijekom noćnog straha važno je da roditelji ostanu smirani, da dijete toplo i zaštitnički zagrle , da ono osjeti nježan umirujući dodir, ne razbuđivati ga i objašnjavati mu "da se ne boji". Dobro je imati u pripravnosti omiljenu igračku za hrabrenje, dajte je djetetu u ruke ili položite pored djeteta. Ne bi bilo loše ni da u dječjoj sobi stanuje i pravi kućni ljubimac. Tijekom noćnog straha dijete se može ustati i pasti ili udariti o zid. Nježno ga usmjeri natrag u krevet. U ove postupke uputite sve kojima povjeravate čuvanje djeteta.

Noćne more( „ružni snovi")

javljaju se od 3. do 6. godina starosti djeteta, kod čak 35-50% djece, barem jednom. Noćna mora nastupa u REM fazi tj. kad dijete sanja i kad je mozak jako aktivan. Noćna mora je san koji uzrokuje strah, osećaj bola ili patnje, padanje, propadanje, davljenje, gušenje ili bliskost smrti. Ovakvi snovi mogu biti povezani uz neki fizički uzrok (akutna bolest sa povišenom temperaturom) ili psihički (trauma ili stres u životu djeteta) . Mogu se pojavljivati i bez nekog nama vidljivog uzroka. Dijete se budi jako uznemireno i nije u stanju da se odmah vrati na spavanje. Dobro je prigrliti dijete, utješiti ga. Može mu se upaliti lampica tijekom noći i dati neka igračka koja će mu pružati sigurnost. Iako se sjeća more, dobro je tijekom noći ne pričati o njoj već mu pomoći da što lakše zaspi, uz topli umirujući zagrljaj i omiljenu igračku. Tijekom dana je potrebno razgovarati s djetetom, osobito ako se „ružni snovi" ponavljaju. Povremene noćne more su česte, svako dijete ponekad sanja "nešto ružno", ali ukoliko se noćne more javljaju učestalo u dužem vremenskom periodu, potrebno je obratiti se liječniku .

Mjesečarenje ili hodanje u snu

se javlja se u ranoj školskoj dobi, najčešće od 11-12.godini Dijete ustaje iz kreveta i izvodi niz povezanih motoričkih radnji. Stanje svijesti je suženo, dijete može odgovarati na pitanje, ali nije budno te se ujutro ne sjeća događaja. Budite uz dijete kako mu se ne bi nešto dogodilo i nježnim, tihim glasom te dodirom ga uputite u sobu. Ako je dijete već hodalo u snu, dobro bi bilo da osigurate sigurne uvjete u kući i da time izbjegnete nesreću. Više o mjesečarenju možete pročitati u članku Mjesečarenje.

5.Zbog čega dolazi do poremećaja? Je li uzrok samo okolina/odgoj ili ulogu igraju i nasljedne sklonosti?

Danas ne znamo što kod pojedinog djeteta dovodi do poremećaja spavanja. Znamo da su ovi poremećaji češći u nekim skupinama djece ili u nekim okolnostima . Poremećaji spavanja češći su kod djece sa neurološkim rizicima, sa ADHD poremećajem , kod djece sa autističnim spektrom poremećaja, kod djece sa kroničnim bolestima , poremećajima prehrane ili disanja. Poremećaji spavanja češći su u nepovoljnim okolinskim uvijetima , u disfunkcionalnim obiteljima sa svađama među roditeljima, kod preseljenja, rođenja mlađeg djeteta, promjeni kreveta, temperamentu djeteta, promjeni dnevnog ritma, izloženosti neprikladnog sadržaja na televiziji.

6.Kako izbjeći razvoj poremećaja? Je li to uopće moguće?

Spavanje je vrlo složena fiziološka aktivnost, povezana je sa razvojnom dobi djeteta , zdravstvenim stanjem djeteta i nasljeđenom obrascu sazrijevanja spavanja .Uloga okoline i odgoja važni su činioci u cjelokupnom razvoju djeteta, pa tako i u poremećajima spavanja. Činioci koje nije moguće izbjeći su : određena dob djeteta, nasljeđena sklonost razvoju poremećaja i nepovoljno zdravstveno stanje djeteta. Činioci na koje je moguće utjecati su : okolinski i odgojni . Najjednostavnije je savjetovati roditeljima da osiguraju svom djetetu što ljepši dan, da bi imalo lijepu noć .

7.Liječenje poremećaja spavanja

Obzirom da su poremećaji spavanja mnogobrojni i vrlo raznoliki , za uspješan tretman potrebno je najprije postaviti točnu dijagnozu poremećaja. Zbog toga je potrebno da svako dijete sa poremećajem spavanja pregleda liječnik (pedijatar, neuropedijatar ili dječji psihijatar). Nasreću , većinu poremećaja može se uspješno tretirati pravilnim postupcima roditelja ili promjenom okolinskih uvijeta . Opet nasreću , većinu poremećaja djeca „prerastu". Liječenje lijekovima nije se pokazalo uspješnim i uglavnom nije potrebno.

Kod djece kojoj je dijagnosticiran drugi zdravstveni problem, liječi se osnovni zdravstveni problem , time se poboljšava i poremećaj spavanja.

Kako pomoći djetetu da prebrodi noćne more ili noćne strahove?

Najprije je potrebno znati kako razlikovati noćni strah od noće more? Noćni strah javlja se na početku ciklusa spavanja (non REM stadij), a noćna mora pri kraju ( REM stadij). Kod noćnog straha dijete se ne razbuđuje potpuno, dok se nakon noćne more budi.

Tijekom noćnog straha važno je da roditelji ostanu smirani, da dijete toplo i zaštitnički zagrle , da ono osjeti nježan umirujući dodir, ne razbuđivati ga i objašnjavati mu "da se ne boji". Dobro je imati u pripravnosti omiljenu igračku za hrabrenje, dajte je djetetu u ruke ili položite pored djeteta. Ne bi bilo loše ni da u dječjoj sobi stanuje i pravi kućni ljubimac. Tijekom noćnog straha dijete se može ustati i pasti ili udariti o zid. Nježno ga usmjerite natrag u krevet. U ove postupke uputite sve kojima povjeravate čuvanje djeteta. O tretmanu djeteta sa noćnim strahom mogu se naći različite upute, od toga da se potpuno zanemari noćni događaj, do toga da se dijete budi , prije noćnog nogađaja i tako spriječi pojava noćnog straha ! Moje iskustvo je da je najvažnije poštovati djetetov strah, odnosno poštovati djetetovu ličnost, neovisno o dobi djeteta. Tijekom dana dobro je pokušati razgovarati sa djetetom o strahu, ali obzirom na malu dob, djeca obično ne mogu riječima opisati čega se boje. Tada je dobro s djetetom započeti igru lutkama i figuricama koje "mogu reći" čega se dijete boji. Ponavljam najvažnije je poštovati djetetov strah! Strah je povezan sa mladom razvojnom dobi, ali može biti potaknut i nekim vanjskim okolnostima.U maloj dobi, djeca se suočavaju sa brojnim razvojnim strahovima (od nepoznatih osoba, od odvajanja, od čudovišta, od mraka ). Osim mlade razvojne dobi, strahovi mogu biti izazvani i vanjskim okolnostima, koji se mogu otkloniti (stavljati dijete na spavanje uvijek u određeno vrijeme, izbjegavati da bude preumorno), izbjegavati neke situacije koje dijete mogu dodatno uplašiti ( svađe roditelja i sl), izbjegavati da dijete bez nadzora gleda televiziju (crtiće, filmove).

Kod noćne more preporuča se je toplo prigrliti dijete, utješiti ga. Može mu se upaliti lampica tijekom noći i dati neka igračka koja će mu pružati sigurnost. Iako se sjeća more, dobro je tijekom noći ne pričati o njoj već mu pomoći da što lakše zaspi, uz topli umirujući zagrljaj i omiljenu igračku. Tijekom dana je potrebno razgovarati s djetetom, osobito ako se „ružni snovi" ponavljaju. Svako dijete ponekad sanja "nešto ružno", ali ukoliko se noćne more javljaju učestalo u dužem vremenskom periodu, potrebno je obratiti se liječniku.

Preporuke roditeljima za bolji san djeteta

Prvi preduvijet za zdrav san je da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno . Djeca u svima aktivnostima trebaju određene i sigurne granice. To se očekuje da im pruže roditelji ili onaj tko skrbi za dijete tijekom cijelog dana, a spavanje je samo dio toga dana. Tijekom dana bavite se svojom djecom i držite ih aktivnima, a kako se približava noć, atmosfera oko djeteta trebala bi biti tiša, mirnija i zatamljenija.

Vrijeme polaska na spavanje svaki dan treba biti približno isto, a soba u kojoj dijete spava tiha, zatamnjena i bez buke izvana , kako se djetetov san ne bi prekidao.

U maloj dobi , do 3-4 godine, usnivanju će pomoći određeni predmet sigurnosti poput dekice ili plišane igračke. Prakticirajte neku opuštajuću rutinu prije spavanja koja se odvija u sobi u kojoj dijete spava (čitanje priče, pjevanje, slušanje glazbe i sl.)

Neka istraživanja pokazala su kako je gledanje televizije neposredno prije spavanja povezano s odbijanjem odlaska u krevet, teškoćama usnivanja, anksioznošću prije spavanja te s manjom ukupnom količinom sna. Bilo kakve teškoće ili nepravilnosti povezane sa spavanjem mogu voditi čestim promjenama raspoloženja, problemima u ponašanju poput hiperaktivnosti i kognitivnih problema, koji zatim utječu na djetetovu sposobnost učenja u školi.

Poliklinika "A.B.R"

Derenčinova 26

Zagreb Derenčinova 26/1 ugao s Šubićevom

Telefon/fax:
fixphone +385 (1) 4551-131,
fixphone +385 (1) 4556-507

Mobitel:
phone icon  +385 98 915 3144
(WhatsApp i Viber)

E-mail: poliklinika.abr@xnet.hr 

2000px Wi Fi Logo.svg

Poslovna jedinica Bužanova

Zagreb, Bužanova 10b/1 križanje Zvonimirove i Heinzelove

Telefon/fax:
fixphone +385 (1) 2303-173,
fixphone +385 (1) 2303-175
fixphone +385 (1) 8890-818

Mobitel:
phone icon +385 99 402 0376
( WhatsApp i Viber)

E-mail: poliklinika.abr@xnet.hr

2000px Wi Fi Logo.svg

sjena
 Suradne poliklinike i partneri

 Medial logo  bilic2